Obol jednog anonimusa
Već mjesecima kopamo pod sjenom Kosog tornja.
Doživjeli smo sve vremenske promjene tako da smo započeli iskopavanje u kratkim rukavima i hlačama sve do teške jakne pošto je baš bila breza radit dok te bura želi slomit i pomest.
Mislim da nas je radilo oko 60-ak ljudi: što arheologa, restauratora, studenata, dečki iz Armade i da ne zaboravim radnike iz građevinske firme koja je skidala asfalt i zatrpavala iza nas kad bi istražili teren sve do mulja i vode. Bilo je tu mnogo ljudi koji nisu shvačali zašto ovo radimo, poput vlasnika obližnjih radnji pošto su se bojali da će im promet past.
Slušao sam Radio Rijeku u autu nekoliko sati prije nove godine pa sam načuo kako se jedna gospođa nada da će započet godinu bez "ovih groznih iskopavanja Pul Vele Crikve. Nekako mi je štosno znat da smo nekome trn u oku i da se toj osobi okreče život oko nas kao da smo nekakve polu zvijezde iz Red Carpeta. E neka!
Bilo je tu i ljudi koji su jednostavno prolazili i kritizirali da to nema smisla istraživat i žalili se zbog novca koji po njihovoj procjeni ide u vjetar.
Bilo je tu i dobronamjernih ljudi, prolaznika koji su se raspitivali o čemu se radi i kojem vremenu pripadaju zidovi, terme, kosti i ostali nalazi. Ipak je to novac poreznih obveznika pa im moramo strpljivo objasnit.
U novinama dakako izgleda kao da su to oni sa vlasti iskopali i crnčili kao kad kažemo da je neki vojskovođa pobjedio neku bitku ili neki kralj izgradio neki hram. Nije baš tako jer su anonimni vojnici izvojevali bitku i anonimni radnici izgradili hram.
Što se tiče mene, moram naglasiti da sam upoznao mnogo osoba sa pričom u pozadini, od smiješnih do onih tragičnih. I svi smo se mi dobro naradili iako je bilo mnogo prostora smijehu i zajebanciji.
Špigo, Papreni, Palčica, Čoki, Mile, Zozo, Nensi, Arijana (Jovanka), Damjan, Demjan, Bili, Hrvoje i Maja (zaljubljeni par kad se budu vjenčali dobit će na dar), Slavica, Andrej, David, Josip (Giuseppe Amarena), Palma, Đukac, Rošo, Stefano, Toni, Mirjan, Lea, Jure, Ive, Sin, Aron, još jedan Hrvoje, Andrejus iz Litvanije, Zoki, Bojana, Ana, Luka, Kik, Jasna, Suzana (moja sestra), Tihomir pa sve do mene kojeg su prozvali Krampeto (diminutiv mog imena pomješan sa najdražim mi alatom).
Ispričavam se što sam neke izostavio ali poznati je topos kako mene pamčenje loše služi.
Iako mi je na početku taj teren bio nekako mrzak, ni ja sam ne znam više zašto, uspio sam promjeniti mišljenje.
Drago mi je što sam bio tamo, makar mojeg imena neće biti nigdje. Dovoljno mi je znati da će to iskustvo ostati u meni.
Još mjesec dana kopanja u kojem ću se naguštirat.
ps. nažalost fotke sa iskopina smijem okačit ovdje tek kada bude objavljena knjiga a to će biti ohoho za godinu dana.
ps2. koj mi je sumanuti gušt zapalit cigaretu nakon što dovršim post da je to čudo
ps3. nekako mi se čini da je bolji naziv od Kosog tornja, "toranj koj jaaaako sporo pada"
ps4. samo da se zna kako sam i ja otkopao zemlju iznad mozaika u Novom Listu, naravno ne sam ali eto, jesam faca a?