Pripreme za jedrilicu
Odlazak do lučice gdje moj prijatelj priprema jedrilicu za još jedno ljeto prepuno avantura mi je jedan od najvećih gušta. Čekati i nadati se nećemu tako dobrom kao jedrenje mi je veći užitak nego ono saznanje da je ljeto pri kraju pa te već tada počinje hvatati nostalgija još prije nego dani zahlade i okrenu svoju korist jesenu i zimi.
Prije svakog ljeta jedrilica se mora izvuč iz mora i stavit na kavaletu kako bi se popravile eventualne štete, skinuo onaj sloj algi koji se stvorio dok se plovilo i kako bi se opet pofarbalo neke djelove i dodao pjesak kako se dobronamjernik ne bi poskliznuo.
Lučica kod 3.maja. Pogled prema sportskoj dvorani i renomiranoj Zoni iz koje se širi miris punjenih čevapa. Toplo preporučujem.
Neke barke još spavaju
Jeronimo. Jedrilica sa kojom smo mi iz društva proživjeli mnoge dogodovštine od srednje škole na dalje. Dok su svi putovali trisdujom za Opatiju mi smo išli do Hobitona sa jedrilicom. Stari od Marka ju je sam sastavio od raznih djelova uzetih od ovog i onog susjeda. To je pravi bodul.
Prošli smo sito i rešeto. Tu i tamo nas motor ostavi na cjedilu ali srećom na Kvarneru vjetra ne fali.
Bura je ove godine nagnula jedrilicu na druge obližnje barke ali kad su ju podizali natrag probili su ju na kavaletu i tako da imamo jednu ranjenu jedrilicu. Reparacija je učinjena sa pleksiglasom i smolom kako mi je objašnjeno. Ja sam predložio da su mogli staviti staklo pa da vidimo dno ali nažalost iznad toga je kemijski wc pa doživljaj ne bi bio baš neki.
Znate li onaj osjećaj kada se pripema roštilj a vi ste onaj koji ne mora mrdnut prstom nego samo udisat miomirise dok pijete čašicu malvazije? Zato su ti popravci meni gušt dok Marku recimo nisu jer on mora poslje posla u 3. maju još i rintat u lučici sa starim. Da se ne misli kako ja samo natežem onu stvar moram dodati da sam ja prošle godine farbao kokpit.
Onako nevezano za kraj
Nera me časti svojom prisutnosti. Marko je vlasnik najpametnije ženske mačke (ubojica koja na prag donosi svakakve štakore, ptice, svrake, vrane ma sve što možete zamislit) i najglupljeg muškog mačka Lojzota (riječka deklinacija) koji voli spavat u onim ladicama od peći gdje se skuplja pepeo dok mu iznad glave bukti plamen. Njega nisam htio slikat jer bi mi puko objekiv.