neverinov blogneverinov blog

Na putu za Jug (Albanija)




Photobucket


Unutrašnjost prije albanske granice između Skadarskog jezera, Bara i Ulcinja je podosta pitoma a to se vidi kako po dolcima i dolčićima se nalaze nasade maslina i loze a glavna cesta pari neka seoska bez bijele crte. A onda stajemo u mjestu prije granice, Vladimir, gdje u dućanu nailazim na simpatičnu i druželjubivu prodavačicu kojoj sam se nekako sav pun oduševljenja zahvalio na ljubaznosti pa kad je saznala da sam iz Rijeke oduševljeno mi priznala kako joj je Studenac najdraža kisela voda a ja sam tamo otkrio eurocrem štapiće punjene čokoladom, kakav savršeni slatko slani mix.


Ono što mi se sviđa kog granice, kad već moraju postojati, jest da su crnogorski i albanski carinici u uredu do jedan drugome tako da si mogu dodati pasoše što dosta skračuje vrijeme čekanja.


Photobucket


Albanija je zemlja ogromnog kontrasta između onih koji voze jako skupe i dobre aute i onih koji šalju djecu da žicaju neku paru od putnika u autu a u tom djelu putovanja sam imao dojam da smo negdje u Indiji koliko su nam ti dječaci lupali u auto u nadi za kojim lekom. Albanci imaju predivnu zemlju ali nekako ne mare za time pa iako izdaleka vidite prekrasne gore pune zelenila izbliza vidite smeće ostavljeno nemam pojma kome.

Drveni most nad rijekom Bojanom, šteta što je sva rijeka prepuna smeća i ostavljenih veš mašina dok se ljudi po njenim obalama nonšalantno kupaju.


Photobucket


Photobucket


Tvrđava koja dominira Skadrom i sjevernim djelom ogromne ravnice sve do Tirane u koju upravo ulazimo.


Photobucket


Photobucket


Jedina magistralna cesta (prikazana na karti kao autocesta) jest upravo ona koja vodi od Skadra do Tirane i od Tirane do Elbasana na kojoj je nevjerovatan broj vozila i zato je prosjek vožnje od 70 km na sat. Osim toga neću se prevariti ako kažem da je svakih sto metara benzinska stanica i auto praonica (na albanskom Lavash).


Photobucket

Gužva u Tirani. Semafori su rijetki, zebre također i nema crta nasred ceste tako da se svi svima ubacuju u "traku"



Photobucket


Prekrasna palača narodne skupštine pretpostavljam. Podsjeća na one meksičke muralese.


Photobucket


Centar Tirane je ogroman i čist (u raprezentativne svrhe) i sav se život odvija u okolnim trgovima i parkićima. Albanci vole biti na otvorenom i nikad prije kao ovdje nisam vidio toliko djece i odraslih kako se šetaju, igraju, rekreiraju u parkovima (koji su uzgred rečeno ogromni.


Photobucket


Džamija i zvonik na Skenderbegovom trgu. Odmah lijevo je jedan skriveni restorančić gdje sam jeo najbolja jetrica ikad i sve to polivenom njihovom Korca pivom.


Photobucket



Do samog trga se nalazi Ufo University, ludilo.



Naš put po Albaniji je trjao nešto više od 7 sati tako da smo sve vidjeli uglavnom iz auta i jako površno. Na radiju su uglavnom talijanske valne duljine, sve je puno albanskih i američkih zastava na svakom uglu.



Photobucket






Gužva u centru Tirane, primjetite ova dva penzića dok oko njih jure desetke auta. Onaj zadnji se praktički grebe sa štapom za svaki kvadratni centimetar.


Nisam vidio masu bunkera kako sam mislio ali čini mi se da su Albanci imaju mnogo više vojske od nas, ogromne vojarne oko Tirane zauzimaju mnogo zelenih površina na jugu Tirane gdje teren postaje zavojit i brdovit sve do granice sa Makedonijom.


I tako nam je pala noć dok smo se vozili Albanijom u nadi da ćemo stići do Ohrida u neko pošteno vrijeme i naći smještaj. Albanci imaju valjda nekakve redukcije pa su im kuće uglavnom u mraku dok ljudi vanka gledaju u cestu (valjda kao jedini izvor svijetla), sjede za stolovima i čakulaju jedni sa drugima. Imam osjećaj da su mnogo više na otvorenom nego mi.


Izlazak iz Albanije košta 2 eura. Negdje prije 22 sata stigli smo preko Struge u Ohrid i odmah pronašli smještaj ali to je neka druga priča.







Nevezano uz post, evo vam novi hit od Gustafa kojeg pjevušim već dva dana, Sanjati ćemo žuto..



Post info
09.10.2009. (17:06)
27 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

<< Arhiva >>