Jozo
Znate li onaj bon koji ste garant dobili svi u vrijednosti od 75 kuna za prelazak na digitalni? E pa tog dana je otac odlučio iskoristiti taj bon i dovesti u kuću još jedan komad tehnike za poboljšanje ionako aljkavog programa na teliviziji.
Na izlazu iz kuće primjetio je u portunu jednu ostavljenu macu od nekoliko dana pa se sažalio nad tim bolesnim okama i račerupanim krznom pa nam je umjesto tog riceveira donio dlakavu kuglicu kojoj je trebala pomoć, naime živimo u centru Rijeke na glavnoj cesti i nema šanse da bi nesretnik ikako preživio.
Na početku mi je bilo bezveze što mu je mater nadjenula takvo ime ali sada mi je nekako jasno jer drugačije ne mogu zamisliti jednog dobročugdnog, naivnog, ponekad dišpetljivog i nezgrapnog mačora koji, uzgred rečeno pati od gigantizma i kad smo ga doveli kod veterinara začuđeno ga je gledao i rekao nam da Jozo još uvijek raste pa da očekujemo pravog malog tigrića. Naime Jozo je u dva mjeseca narasao u živinče dugo 70 centi (80 sa repom) i još gledamo dan za danom kako raste.
Počeo sam razmišljati kako bi to moga biti ona vrsta Maine Coon.
Ekola Jozo, baš mij e drago što si ušao u naše živote, zanimlivije je gledati tvoje zgode od bilo kakvog programa na televiziji sa digitalnim signalom.