Ne talasaj! (hrvatski brand)
"Siromaštvo, glad i bolesti, eto, što ljudima pruža njihov rad. Sve je protiv nas - mi izdišemo cijelog svog života iz dana u dan na radu, uvijek u prljavštini, u obmani, a našim se znojem slade i prejedaju drugi, i drže nas kao pse na lancu, u neznanju - ništa ne znamo i u strahu smo - svačega se plašimo! Naš je život - noć, mračna noć!"
Maksim Gorki ,Mati
"Ljudi pametni i energični bore se do kraja, a ljudi glupi i beskorisni pokoravaju se bez ikakve borbe svim sitnim slučajnostima svog besmislenog postojanja."
Dmitrij Ivanovič Pisarev
Ne mogu se načuditi mentalitetu ovog naroda čiji je moto "šuti i trpi" kako nebi bilo gore ali samim tim (ne)zauzimanjem stava dajemo otvoren pristup ugnjetavanju jer jednom kada im dopustiš ništa ih neće zaustaviti sve dok ne pukneš ko kokica pa nasilno odvratiš i učiniš štetu (svome bližnjem) u najboljem slućaju a u najgorem odeš do kraja i zgaze ono radi čega si Čovjek: dostojantvo.
Nit prije dva dana dogodila se meni jedna stvar radi koje sam se morao obraniti. Ne želim spominjati ljudi već pribijati određena djela na stup srama.
Još prije nekoliko tjedan dobio sam poziv sa ponudom da dođem raditi za određenu svotu novaca na dan (230kn) a radi se šest dana u tjednu te nekoliko dana nakon što sam došao nonšalantno mi je rečeno da sam ja plaćen (jer sam još uvijek student, to što sam prvostupnik po zakonu koliko shvaćam ne znaći ništa, ista stvar kao da sam prva godina faksa) 210 kuna po danu što je meni bio istant šamar dostojantvu.
Tog dana nisam htio nikako reagirat kako nebi izvukao najgore od sebe i dizao glas nepotrebno te sam noć proveo u razmišljanju i konzultianju sa roditeljima koji su mi rekli da izmislim da imam gripu, bilo šta ali da im se ne zamjerim jer u mom poslu treba biti sa svima dobro pošto smo mala bara puna krokodila.
I tako sam ja sljedeći dan odugovlačio oko vremena kada ću poslodavcu reći svoju odluku da mi je taj dan zadnji radni te da odmah nakon što završi pičim natrag za Rijeku. Na kraju sam se naoružao hrabrošću (u stilu "nitko neće mene zajebavati") te sasvim mirno šefa pozvao u ured dalje od pogleda radnika kako nebi stvarao scene te sam kazao kako mi se radi tog novca ne isplati ostati pod tim uslojevima u gradu i kako mi je to zadnji dan. Iznenadno, šef je pozitivno reagirao i rekao da imam pravo činiti što hoću, da mi nitko ne može to zabranit i da će mi polovicom sljedećeg mjeseca biti isplačeno tih 5 radnih dana.
Znači no hard feelings sa obje strane te sam te večeri krenuo put Rijeke.
Ono što mi nije jasno je reakcija mojih roditelja i prijatelja kojima se činilo da tu nema nikakvog problema te da je šteta što sam tako tvrdoglav da moram ići ća.
Nije mi jasan taj mentalitet koji se uvrježio da čovjek ako mu se ne sviđa ili ako se ne slaže mora mučiti i trpiti sa onime što ima dok mu oduzimaju komad po komad dostojanstva. Do tog trenutka kad ne ostane ništa.
Ja idem na faks i ulažem u svoje znanje ali i u činjenicu da jednog dana neće tamo neki šef naređivati mi, maltertirati me, uzimati mi slobodno vrijeme, smanjivati plaću kao da sam radnik u Pevecu. Znate i sami kakav je njihov poučak, počeli su djelovati kad je brod dotakao dno.
Ako se treba ikad izboriti za vlastito Ja to je sada, kada imam 26 godina, u naponu sam snage, nemam i ne mislim nikad dizati kredit s toga banke gonjajte se, nemam sina i ženu koji ovise o meni te imam pregršt opcija gdje mogu u svijetu raditi za mnogo bolje novce.
Iako bi jednog dana htio živjeti na Kvarneru (ovo je moje podneblje) to nije dovoljno dobar razlog da ikome dam mogućnost da radi od mene što hoće. Nijedna kriza nije dovoljno dobro obrazloženje za takvo ponašanje jer to traje kontuinirano već dvadeset godina kada za tu riječ nismo ni znali.
Što prije ovaj narod inertni naučen na slijepu poslušnost dok ne bude istjeran u kut, shvati, to će nam prije početi put oporavku ove isklompleksirane zemlje na vjetrometini raznih tajkuna i političara koji nam sišu krv.
Kada poslodavac već prvi put prekrši usmeni dogovor šta možemo očekivati od njega u budućnosti?
Ako se ne zauzmeš za sebe sam si si kriv što te maltretitaju i oduzimaju ti ono što te čini Čovjekom. Tlačit će nas onoliko koliko im dopuštamo.
Te večeri sam u autobusu spokojno spavao...