Kazalište lutaka
Prije dva dana desila se jedna stvar koja mi je uključila blješteći, zvoneći do bola, alarm u glavi (deng deng deng!). Nekakva intuitivna pomisao rješenja ala Sherlock Holmes, kad se kockice poslože ili planeti zaredaju i sve dobije svoj smisao i jasnu sliku.
Igrali smo tako Rizik (i to sa pravilom zlatnog konja) dok nam je televizija činila društvo samo kao kakofonija u pozadini. Krajičkom uha uspjeli smo čuti obrazloženje naše Male od Vlade kako je Ivino ponašanje nedopušteno i zgražanje raznih debelokožaca poput Šeksa, Hebranga, Jarnjaka (ti ljudi imaju čak i obraz da se zgražaju), Šukera i da ne duljim sa imenovanjem ostalih nebitnih marioneta koje bi rado gledao u nekakvom betonskom zdanju sa rešetkama a ne u saboru.
U tom trenutku se oglasio moj prijatelj koji je do jučer govorio kako nam je ona vještica digla pdv na 23% i "porez solidarnosti" na 4% na plaće i rekao da "ipak Jadranka ima muda".
I to me osvjestilo iz potrage i značenja što bi trebao biti taj glupi potez od povratka jednog Ivota koji jeste lukav gad i baš zato nikad nebi poduzeo takvo što a da ne postoji nekakva podla muljaža iza baršunastih zastora. Njegova uloga me neodoljivo podsjeća na još jednog "vizionara" naime Branimira Glavaš koji je doživio ono što talijani kažu "dalle stelle alle stalle" (od zvijezde do štale) ali nemojmo se zavaravati jer taj čovjek nakon što nas je zabavljao sa svojim štrajkom glađu nije nikako platio za svoja nedjela a možda će dobit i novog cimera u toj kući u Bosni koja gleda na domovinu u osobi doktora Ive Sanadera, već ih vidim kako kafenišu ujutro uz rahat lokum i cerekaju se onim idiotima s druge bande, nama.
Zar ste zaboravili da je nekoliko dana prije odstupanja sa premjerskog mjesta odobrio donacije za "folklor" ljudima koji, gle iznenađenja, su članovi HDZ BiH i bode me u oči najčešća stavka lakonski napisana "nabavka knjiga" i ispod svota novca dok se kod nas ama svake godine ponavlja gungula oko nabavka knjiga i hoće li one biti besplatne ili ne ali djeco to nije sve:
Neke od bizarnijih stavki su izgradnja ugostiteljskog kabineta u Neumu za koje će otići 48 tisuća kuna te 100 tisuća kuna donacije teniskom klubu iz Mostara u kojem je predsjednik HDZ-ovac Martin Raguž.
Sve to lijepo piše u ovom članku.
U kakvoj je to zemlji čudesa tenis vrsta "folklora"?
Napomena ovog posta jest da nemam ništa protiv hrvata iz Hercegovine ali smatram da naši gadovi peru novce preko vaših gadova i ako već hrvatski državni proračun potiče kulturne programe u susjedstvu dali bi mi građani mogli vidjeti te napretke u kulturnom i intelektualnom životu? Makar koja fotka nekog obnovljenog krova neke župe bi baš dobro došla jer ovako imam osjećaj da se radi o nečemu apstraktnom i da ti novci završavaju u nečije džepove i to u sasvim trivijalne svrhe. Onima koji smatraju da su pogođeni ovim mojim rečenicama samo predlažem jedan lagani eksperiment: stavite se u našu kožu...
Ljudi, priznajmo da smo opetovano silovani u guzicu (to je jedina stvar koja se crveni) i dok ovo pišem nasilje nad našim umovima se nastavlja u vrlo žestokom tonu. Priznanje i osvješćivanje je prvi korak prema ozdravljenju.
Kakva je to kontradikcija da se više ne sjećamo nepotrebne smrti 6 (šestero) naših sugrađana radi njihovog nemara o željeznici a rado pamtimo čiji je otac bio komunjara a čiji ustaša? Ta nesreća se dogodila prije nekoliko mjeseci a već smo ju zaboravili a drugi svijetski rat je završen prije 65 godina i stoga ko tu koga ...?
Ogromna utjeha cijelog ovog prljavog čina jeste da ima pojedinaca koji su shvatili o kakvoj je obmani riječ. Ako imate vremena osvrnite se na postove blogerica Miss Illusion i Annabelle.
Ljudi pamtite sada ovo što nam čine i ljutite se na svaku povredu vašeg zdravog uma. Ne smije se nikad past u apatiju, u ovom slučaju ona "pamti pa vrati" je itekako je korisna izreka.