Prikaz žena na atičkim vazama
Prije svega posjetite Sadistica i pomognite blogerici kako znate i umijete kada ionako naša država postoji samo da bi ubrala porez, ne vidim joj neko dublje značenje kad već ne može pomoći jednoj od nas. Nema nam druge da si pomažemo jer jednog dana se može desiti jednom od nas da zatrebamo dobru volju.
Sarcofago degli Sposi (Roma, Museo Nazionale di Villa Giulia)
Shvatio sam kako je najbolji način da napišem esej o ikonografiji atičkih vaza taj da najprije napišem jedan kratki post o toj tematici a kao izbor odlučio sam se za prikaze žena čiji je i život tada bio sve osim dosadan i iznenadili bismo se koliko je njihov život bio ispunjen kako problemima tako i veseljem. Između keramičke i pismene dokumentacije postoji jedan veliki razdor pošto su nam stoljećima autoriteti kontervativni mišljenici u tom pogledu poput Aristotela koji se zgražao i smatrao Etrušćane barbarima (kao prvo jer ne pričaju grčki) zato jer feštaju sa vlastitim ženama tijekom simpozija a i smatrao je žene intelektualno inferiornima [Aristotele, Superioritá del maschio nella riproduzione, in Opere, Riproduzione degli animali, vol V] što bi moglo biti da ga je neka otkantala a možda je volio dečke.
Za razliku od njega o Sokratu se priča da je naučio mnogo toga od Aspazije, Periklove ljubavi, te da je podnosio otrovne strelice vlastite žene Ksantipe u prisustvu djece i govorio da se ona tako ponaša jer ih voli. Na stranu to što kaže Aristofan u svojim Oblacima o njemu.
Malo sam izašao iz tematike.
Stil crnih figura je započeo u Korintu (VII pr.Kr) no brzo je Atena (VI pr.Kr) postala vodeći proizvođać i distributer takve keramike u cijelom sredozemnom bazenu, od obala Crnog Mora do Španije. Hvala etrušćanskim nekropolama čije su elite smatrale tu keramiku status simbolom (to je bilo i komunikacijsko sredstvo) imamo mnogo svjedoćanstva o grčkim običajima čiji su naprednu kulturu osjećali mnogi narodi.
Ulisse e Polifemo, dettaglio di un’anfora protoattica, c. 650 a.C., museo di Eleusi
Atička keramika crvenih figura nastaje oko 530 pr.Kr. promjena je u načinu proizvodnje samih vaza jer u samoj peći se puštao ili maknuo zrak po kojem bi vaze bile podvrgnute oksidaciji (znači promjeni boje) i naravno to je sljed mnogi propalih eksperimenta. Da ljudi nisu eksperimentirali nikad nebi shvatili kako proizvesti željezo što ima ogromne reperkusije na naš način života..
Eracle a riposo, anfora del Pittore d'Andocide, c. 520 a.C., Staatliche Antikensammlungen di Monaco di Baviera
Iako je istina da su žene bile limitirane u prostoru poput kuće imale su i one vlastite običaje i slobode o kojima muškarci niti ne mogu tako dobro znati jer im ulaz nije bio dopušten poput gineceja a one koje su naručivale vaze sa "ženskom" tematikom od umjetnika u Keramikosu (kvart u Ateni gdje su se stvarali ti proizvodi i po kojem je keramika dobila ime) su bile pripadnice elite.
Intelektualna kultura: natjecanje u poeziji i pjevanju u kući jedne bogate atenjanke.
Sportska aktivnost: ženski ples u oklopu (pirrica), izum božice Atene. Jasno je da se ova žena poistovjećuje sa božanstvom (iako umjesto koplja ima štap čime je podcrtano da se ne radi o samom božanstvu).
Gimnastika i toaleta. U helenističko doba je bilo dopušteno i ženama u nekim danima u tjednu da koriste dvorane kako bi se brinule o vlastitiom fizičkom izgledu. Spartanke su u tom slučaju bile jako slobodne jer su se trenirale i za borbu.., niste htjeli naljutiti spartansku ženu. Apropo lik u ljevom radi isto ono što radi Apoksiomen pronađen u moru kod Lošinja, skida sa sebe uz maslinovo ulje i pjesak znoj sa sebe.
Bazen na otvorenom ili kakva uvala gdje žene uživaju u slobodnom vremenu, odjeća i ostale stvari su obješene za stabla.
Ritualno sakupljanje voća (umjetnik jako rijetko nacrta detalje te voćke kako bi ju raspoznali) je imalo svoju simboliku i okupiralo je važan dio u djevojačkom a poslje ženinom vremenu.
Druženje i parfumiranje, neke stvari se nisu promjenile, ono ća Marijan Ban kaže "Cili dan se samo piturajes/Cili dan se maskarajes/Mene i ne obadajes/Pa mi je za', pa mi je za".
Odlazak po vodu je bio i sto društveni događaj kada su se muškarci tamo znali naći "slučajno" i nuditi usluge praćenja. Za ženu je moglo biti opasno otići po vodu sama..
Ovaj fragment mi je jednostavno lijep i nije potrebno ga komentirat.
Vjenčanje je imitiralo procesije božanskih hijerogamija. To bi potvrdilo njihovu svetost i identifikaciju samog tkiva društva u njima.. isto ko i danas.
Pitam se dali je i tada bilo osoba kojima je to bio samo "papir".
Odlazak para od kuće njenih roditelja...
... do njihove zajedničke.
Odlazak njene duše u pratnji Hermesa (boga prolaza i glasnika bogova) vidljiv po tipičnom šeširu i krilima na sandalima. Čeka ih Karont koji je ovdje prikazan kao nekakav obični ribar koji samo radi svoj posao. Had više nije prikazan kao neko kiselo mjesto u kojem duše samo tumaraju kao sjene.
Preuzeto sa http://www.bancaintesaarteecultura.com/permanenti_elenco_new.asp?q_tipo=3&q_stc=5.
Hydria (kalpis)
raffigurazione
Incoronazione di pittori ceramici da parte di Atena e di due Nikai
Pittore di Leningrado
470-460 a.C.
ceramica attica a figure rosse
alt. max 32,2 cm; diam. orlo 13 cm
Atena kao božica tehničke inteligencije i zanimanja [Ergane] uz pomoć dve Pobjede [Nikai] okrunjuje keramičara i šegrte. Značajno je da je sa njima i žena (o grčkom poimanju o poslu nekom drugom zgodom).
Eto moj esej će manje više sljediti tu crtu priče (mada je ovo pojednostavljena) a i nadam se da će se profesorici svidjeti. Naravno ovdje nije prikaz svih ženskih aktivnosti niti svih vaza u totalitetu pošto (previše ih je).
Hoćete vijdeti što su pak radili muškarci?
ps. da nije netko ni slučajno pomislio kako se ovdje želi reći da je jedina stvar nakon vjenčanja odlazak žene u Had. Ove fotke ne sljede kronološki slijed života žene... .
Bibliografija: - C. Berard - La cittá delle immagini. cap VI. La condizione delle donne
Ako prolazite kroz Vicenzu nemojte propustiti izložbu "Le ore della donna". Za sve informacije odi na http://www.palazzomontanari.com/