Upoznavanje Rijeke - Pećine
Odluka o upoznavanju skrivenih kuteva vlastitoga grada već se dosta vremena kuhala u mojoj glavici pa sam nedavno krenuo u ostvarivanju te ideje pošto me zanemarivanje vlastitih nauma čini nezadovoljnim. Tako je krenula zamisao da se svaki puta u šetnji uputimo u nekom pravcu i provirimo što ima tamo gdje uglavnom prolazimo a da nismo primjetili jer smo išli autom. Ako krenete sa nama biti će mi zadovoljstvo pokazati vam naša otkrića.
Krenuli smo od Delte, označenom markerom, po cesti D-404 koja se vucara po novinama jer nije još dobila uporabnu dozvolu. Koliko sam shvatio međusobno se spore dve državne firme Luka Rijeka i Hrvatske Željeznice (oh ironije) koje se ne mogu dogovoriti oko toga kome pripada zemljište po kojem prolazi cesta a cesta je osmišljena kako se kamioni nebi stiskali sa ostalim autima u centru Rijeke.
Pogled na Rječinu (tal. Eneo po lat. Aeneus), moja sjena kao potpis. Prelazim nekadašnju granicu kraljevine Italije i kraljevine SHS.
Teretni terminal iz kojeg kontejneri sa robom iz svijeta idu put kontinenta sa željeznicom.
Volim zgrade od opeke pogotovo kad ih osvijetli sunce. Ova se nalazi pokraj nekadašnjeg Sušačkog kolodvora kojeg su konzervatori ocjenili nevažnim pri gradnji trase iako je bio sa kraja 19 stoljeća a i bio je zaista lijep. Društvo Sušačana je diglo halabuku ali nisu nažalost uspijeli u svom naumu sačuvanja.
Čitajući novine čovjek sazna da luka ima sve više tih jedinica TEU-a kontejnera. Prije nekoliko godina je pređen rekord iz stare Juge.
Stara pravoslavna crkva koja nije upotebi jer sam već jednom htio vidjeti kakva je iznutra ali je bila zakračunana.
Fora su mi ovi starinski balkoni.
Tek nedavno sam shvatio da je ovdje kuća sa kupolom a koliko sam puta ovdje trčao na treningu veslanja u VK Jadran.
Pogled na terminal sa nadvožnjaka. U daljini se vidi kazalište Ivana pl. Zajca.
Slaže ih ko lego kocke.
Učka u pozadini.
Penjem se na šetalište XIII. divizije ali prije toga gledam u ukras koji su postavili radnici na miniranju tunela kad je njihov kolega stradao.
Meni su zgrade u ovom djelu grada baš lijepe. Bit će sa nisam jedini koji je to primjetio pošto su cjene boli glava.
Hotel Jadran koji ima fenomenalnu terasu gdje imamo običaj popiti kavu u miru, daleko od grada dok upijamo vitamin D.
Kad kažem "mi", mislim na mene i Višnju (moja teta, od matere sestra) sa kojom sam nameračio upoznavat Rijeku.
Ah milina, more, sunce, grad se ne vidi.Nadam se da nikome neće past na pamet dolazit ovdje i radit gužvu jer je ovo mjesto još uvijek neotkriveno od nazovi špice.
Sjajna mi je pozicija za kuću...
I ja cijenim ovaj sport, kafenisanje..ah od sebe ne moreš pobijeći.
Stara vila. Višnja razgovara sa dostavljačem pizze koji nas je pustio unutra pa smo razmjenili i koju čakulu. Dobar čovjek pun planova, želi biti kuhar, otkrio se u tome. Mislio je da smo turisti pošto šalabajzamo okolo sa fotoaparatom i čudimo se svemu.
Unutrašnjost vile..
Iza ville Anne famozni tower centar od milja zvan tovar.
Naprosto mi je sjajan ovaj križ na garaži. Čini mi se da je posrijedi neka pentekostalna crkva.
Spuštamo se prema lučici blizu Viktora Lenca.
Ej da znate samo kako je ovdje dobra janjetina sa krumpirom. Za prste polizat, a krumpiri imaju okus mesa ajme meni..
Neke barke još uvijek spavaju.
Ovo je bloger More ljubavi slikao dok je puhalo jugo..
Jugo je totalno savinulo ovaj tobagan kad sam danas opet prošao.
Titov Galeb koji bi trebao postati Muzej u vlasništvu Grada. Viktor Lenac koji se napokon podignuo na noge. Ovo je već druga općina: Kostrena Kostrena mjesto primorsko maleno kako kaže pjesma.
Nismo saznali jeli dečko ili cura ali simpatična pasina se htjela maziti. Ma kakav oštar pas, sramota :)
Ovo je baš ulica Pećine... penjemo se opet gore.
Kawasaki park, na samoj granici dviju općina.
Čuvena Lanterna zbratimljenog grada Kawasakia gradu Rijeci, ideja je potekla od esperantista oba grada.
Postavili su fontanu prema uputama njihovog vodica Feng Shui majstora, Jahaca Zmaja (Kineski termin za radiestezijstu) upravo na Jelacic placu, izmedju dviju prekrasnih platana. Ni malo slucajno, u zoni pozitivnog zracenja na mjestu preklapanja aura jedne i druge platane.
Natrag ali ovaj put ulicom našega Janka Polića Kamova.
Ogromna agava pokraj pruge.
Ova zgrada mi je naprosto prekrasna.
Jedna od rijetkih personifikacija Hrvatske, ostala je čitava jer je neprimjetna.
Ova neće još dugo, spasimo ju fotkom zato.
Hotel Neboder, izgrađenna rimskoj nekropoli kao protuteža Riječkom nebodera koji je vidi vraga podignut na drugoj rimskoj nekropoli.
I opet do Rječine..
Svaka moja šetnja se završi sa nekim dobrim ručkom.