Upoznavanje Rijeke - Vodovodna i Hartera
Uglavnom svaki naš susret prije dogovorene šetnje krene sa jednom kavicom i možebitnoj raspravi oko rute koju ćemo sljediti u našem upoznavanje Rijeke. Pošto idemo do Vodovodne ulice tu se i nije imalo šta raspravljati jer ima samo jedan smjer do tamo pa smo na miru popili našu kavicu u Bardu.
A Bard je priča za sebe i zaslužio bi post za sebe da nije tako simpatično malen pa ako unutra uđe petnaestak ljudi izgleda popunjeno. U njemu vlada ta jedna cousy atmosfera i svi mi pare nekako domaći. Oni koji zalaze tamo znaju o čemu laprdam.
Odmah do Barda se nalazi katedrala Sv.Vida koju svatko oda vas može vidjeti na poleđini novčanice od sto kuna.
Eto objašnjenja koje mene oslobađaju od pisanja.
Vrata su iz ne tako davne 1999 ali svaki put zastanem da vidim kakav detaljčić na njima kad ima toliko figura. Uglavnom na portalu je prikazana povijest Crkve i Hrvatske. To što se ne slažem sa nekim stvarima ne znači da ne mogu cjeniti estetski doseg. Bar imam kako kratiti vrijeme kada imam dogovoreni sastanak a osoba kasni.
Isječak iz crkvene povijesti. Godine 1309 papa Clement V odlučuje da će novo sjedište Crkve biti Avignone u Francuskoj iz političkih razloga čije bi se prepričavanje sada oteglo. Tko želi ići u detalje ima link na wikipediji.
Na ovom mjestu gdje stojim su bila Gornja gradska vrata a to i piše na tabli. Uputit ćemo se dolje prema Vodovodnoj ulici na Školjiću i ući preko tunela koji se vidi na dnu.
Radi pruge i ovog jedinog prolaza imamo situaciju da je cijela jedna ulica odsječena od grada iako je praktički u centru. Ova me situacija podsjeća ne jednu priču od Pametnog Zuba.
Vodovodna i Ružićeva su smještene unutar dva klanca Kozale i Trsata i prate koliko mogu kanjon Rječine.
Iznas nas ulica Vladimira Nazora na Kalvariji. Čudim se ko beba zvečki kako su ljudi gradili kuće u teško pristupačnim mjestima.
Baš volim ova zdanja od opeke.
S druge strane Rječine, hartera ili tvornica papira. Preživjela je nekoliko poplava, potresa, požara i ratova ali nije uspjela preživjet ultimativnu prijetnju i pošast zvanu HDZ. Ode 1800 radnika na ulicu i tvornica u stečaj kao i Jugoliniju. Nema čega se nisu dotakli a da nisu upropastili.
A u ovoj kući...
...pasina koja se boji da ćemo mu oteti kost.
Pošto nismo uspjeli doći do kraja ulice gdje je neko postrojenje HEP-a i portirka nam je na upit dali možemo razgledati odgovorila sa "Apsolutno ne" izašli smo opet kroz tunel iz Vodovodne i zaputili se sa druge strane prema Ružićevoj gdje se nalazi Hartera.
Evo da reklamiram jedno malo zgodno mjesto za izaći i poslušat kvalitetne glazbe: Caffe Jazz Tunel. Fora mi je osjećaj da dok slušaš neki sastav iznad tebe prolaze vlakovi iz smjera Zagreba.
Ulaz u garažu Autotroleja, komunalnog prijevozničkog društva. Ovo sam slikao samo zato jer volim lukove.
Ružićeva ulica neka ulica braće Šupak (kako zaboraviti to prezime?)
Ulaz u nekadašnji kompleks Hartere je sada punionica Zvir.
Inače ovdje ljudi prolaze dva dana godišnje, za vrijeme Hartera Festivala
Nevjerovatna je količina neiskorištenog prozora koji zjapi prazan a mogle bi ovdje mjesto pronaći brojne udruge. Ovako pari kao grad duhova.
Kamp sa šatorima gdje su bili smješteni brojni stranci i domaći gosti. U istoj prostoriji dok su neki od njih spavali, Tihavoda i ja smo lokali i cupkali. Baš mi ih je bilo žao dok mi je istovremeno bilo drago da nisam na njhovom mjestu.
Ne znam za vas ali meni su jednostavno prekrasne te industrijske solucije iz pretprošlog stoljeća.
Kakvu tugu predstavlja suho korito Rječine. Nevjerovatno što si dopuštamo kao bića da činimo od resursa koji ne pripadaju samo nama. Eh sada ispadam licemjeran jer i ja kao svo ostali rječani imam tu sreću da još uvijek pijem dobru vodu iz špine.
Tijekom festivala ovdje se nalazi dugi šank.
Hala u kojoj je glavni stage za vrijeme fesitvala. Imao sam osejćaj da je ovo mjesto tako maleno kada nema hrpu ljudi.
Festival se odvija ispod dve trase viadukta, onaj bijele boje je nedavno dovšen radi punog profila zaobilaznice.
Prije dve godine, ako se ne varam, ovo je bio stage do glavnoga zadužen za elektroniku a prije godinu su premjestili šankove..
Ima više jesto gdje je dopušteno ljudima da se skupljaju, pope pivo i poslušaju poput ovog.
Opus arcuatum jelte.
Niše u stupovima lukova..
Nekakav plitko tok se skuplja u inače suhom koritu. Voda izgleda tako bistra..
Eto, predstavio sam vam još jedan državni i lokalni debakl koji ima potencijala više od običnih dva dana na godinu koliko traje festival.
Zašto to mora biti baš tako?