Zadaća filozofije
Morte di Socrate, tela di Jacques-Louis David
"Nikada sebe ne zovite filozofom i ne razgovarajte pretjerano među ne-filozofima o filozofskim mislima, već činite ono što iz njih slijedi... Ovce ne pokazuju koliko su pojele s time što donose pastirima hranu, nego je probave u sebi, a pred njih donose vunu i mlijeko. Slično tome i u vašem slučaju, ne iznosite pred ne-filozofima filozofske misli, nego djelujte prema njima kad o njima dobro razmislite."
Epiktet
(moja bi učiteljica hrvatskog rekla "ispeci pa reci")
Inspirirao me zadnji post Gospona profesora...
Ne mogu se nikako složiti sa Epiktetom jer je to upravo razlog zašto ljudi koji nisu pohađali Filozofski fakultet smatraju da su te prostorije ispunjene neradnicima, prodavačima magle, prosvjednicima koji nemaju pametnijeg posla nego da koče svojim tijelima urbani "razvoj" koji se dešava u Varšavskoj.
Nerazumjevanje za potrebom filozofije je djelomični razlog zašto je Aristofan ismijavao Sokrata u Oblacima, tamo ga je prikazao kako se bavi izračunjavanjem skoka buhe, postavljanje pitanja otkuda proizlazi zujenje komarca, razgovor sa Oblacima (koje Aristofan prikazuje kao božanstva u koja vjeruje Sokrat)... .
Oblaci kao djelo zapravo više govore o osobi koja ih je napisala nego o samom Sokratu.
Aristofan je koristio satiru kao oružje protiv svojih političkih protivnika. Samo oružje mi ne smeta jer ga i sam podržavam pogotovo kada kritizira one na vlasti jer njima to služi kao ogledalo i umjesto da se dure svaki put kad se netko šali na njihov račun bilo bi im bolje da nešto i nauče.
Zato država nema smisla za humor, jer odbacuje svaku kritiku (mada načelno svaki od njih kaže da je svaka kritika dobrodošla ali to je samo načelna fraza bez pokriča kao i naš ustav uostalom, izmrcvarenog li dokumenta).
Ne slažem se, međutim, na koga je bilo usmjereno ali je sasvim razumljivo zašto. Atenu su u ono vrijeme drmali sofisti koji su njegovali retoriku. Išli bi toliko daleko im je bilo važnije da razgovor zvuči što uvjerljivije i da na bazi toga bivaju u pravu. Afirmaciju i negaciju istoga bi branili identičnom gorljivošću. Sokrat je na suđenju odbio Liziju baš zato kako bi se distancirao od sofista.
Zašto totalititarni režimi, načelne demokracije i neuki pojedinci smatraju da je filozofija beskorisna (neprofitabilna) ili štetna?
Smatram da na to pitanje mogu odgovoriti točke po kojima je Sokrat bio optužen na suđenju:
- optužba da je Sokrat loše djelovao na mlade tako što ih je moralno korumpirao podučavavši ih da ruše društveni red;
- ne vjerovanje u gradske bogove , pokušaj da uvede nove i polemiziranje da zakoni nisu sveti;
Opet po prirodi optužba možemo više zaključiti o prirodi tužitelja nego tuženika.
Argumentirano propitikivanje o svijetu i društvu kojim smo okruženi je jedini način da ne budemo samo objekti političkog djelovanja već i politički subjekti pošto smo, htjeli mi to ili ne, osuđeni da budemo društveni (u smislu da nam ne ginu relacije pojedinac-pojedinac i pojedinac-država).
Izbjegnuti jednoumlje koje bi toliko pogodovalo državi koja je u rukama političkoj kasti.
Pogotovo u Hrvatskoj država je od svih građana samo kada treba stegnut remen, tada je pogotovo prvo lice množine "mi" enfatično naglašeno. Kada ne treba djelit teret od nas je traženo da se ne mješamo u stvari koje ne razumijemo.
Očito je da su se pripadnici političke kaste u ono vrijeme u Ateni osjetili ugroženima pošto je Sokrat udarao svojim pitanjima u same temelje tako što bi podučavao ljude da mučnu svojom glavom umjesto da bez pogovora upijaju ono što im se servira.
Druga strana iste medalje jest optužba o boguhuljenju zato jer bogovi koje je čovjek izmislio na svoju vlastitu sliku legitimiraju društveni poredak. Sigurno ste primjetili kako su kult države i kult Boga jako slični, iz tog razloga su i čvrsto povezani u umu jednog nacionaliste i vjernika.
Još nisam upoznao vjernika koji nije nacionalist i nacionalistu koji nije, deklarativno, vjernik.
Kad sam bio djete strašno me je frustriralo kada bi roditelji na moja brojna pitanja "zašto je ovo ovako?" odgovorili jednostavno "zato". Nije li to isti ali u ovom slućaju lijepše stilski sročen odgovor kada nam kažu "blago onima koji vjeruju a nisu vidjeli"?
Na kraju krajeva filozofija je reakcija na svaki "zato" koje nam odgovara zemaljska ili duševna vlast. Na svako njihovo "zato jer je to tako" treba uvijek reći "ali".
Država koja smatra filozofski smjer neprofitabilnom granom, vlast kojoj smeta kritika (koju, nemojmo zaboraviti, načelno podržava radi isprazne floskule u koju oni sami ne vjeruju da argumentirana kritika može samo poboljšat stvar. Koliko puta smo čuli tu rečenicu?), koja neslaganje shvaća kao prijetnju je odavno pokazala svoje pravo lice. Neka se ne ljuti na čovjeka koji joj drži ogledalo ako joj se vlastiti odraz ne sviđa.
Sokrat je licemjerne pobjedio tako što je popio kukutu. Tako je ispoštovao onaj zakon za koji su se ovi sa vlasti načelno borili ali su ga kršili na svakom koraku. Nije li nam to poznato?
Moja baka bi uvijek rekla naposljetku da "tko pita ne skita" i to je jedina stvar sa kojom se slažem jer ova glasa za hdz
