Costiera amalfitana
Napokon je i nama zasjalo sunce bez kombinacije sa kišom tako da smo se digli ujutro, doručkovali, posjetili Matka na sajmu i onda u kratkim rukavima, cvikama za sunce i osmijehom na licu zapičili da vidimo Pompeje.
Umjesto da prođemo bržim putem ali sa neatraktivnom autocestom izabrali smo obalnu magistralu koja iz Paestuma prolazi kroz Salerno pa ćemo kroz brda poluotoka do grada duhova.
Salerno je grad sličan Rijeci po broju stanovništvo i nismo baš vidjeli puno jer smo bili u prolazu. Zbijen prostor, stisnut od visine okolnih brda taman isto tako iznad prolazi autocesta za Reggio Calabria.
Nekako me podsjeća na Kotorski zaljev, skučen prostor, uske ceste sa malim proširenjima, gradići stisnuti između mora i usjeklina u brdima, pješćane plaže.
Zgrade su inače požbukane u bijelom i ako se vide plave poneštre i škure onda imaš dojam da si negdje u Grčkoj koja možda ima neki utjecaj na arhitekrutu ovog mjesta jer je obala Campanie bila pod bizantskom upravom do IX-X stoljeća ako se ne varam.
Sve počiva na terasama.
Amalfi je pitoreskni gradić prebogat poviješću. Osim toga to je jedan od 4 pomorske republike u Italiji uz Pisu, Veneziu i Genovu ako je veoma brzo izgubila neovisnost 1131 od strane Normana.
Parking je bio tri eura/h pa smo se zadržali na kratko tek toliko da vidimo uži centar.
Osim glavne najprometnije ulice koja i nije nešto široka Amalfi se sastoji od labirinta uskih kala.
Ogroman kontrast između uskog grada i ove prostrane katedrale sv. Andrije uz ogromnu skalinadu čini cijeli kompleks još većim. Stil je arabo-sicilijanski.
Toni z Labina a gore..
... Isus Pantokrator (ovo je bila uobičajena ikonografija prikaza Isusa Krista dok nije u jednom trenutku u početku prošlog milenija zavladala muka na raspelu i stvaranja grižnje savjesti.
Fasada je ipak iz XIX stoljeća, djelo Errica Alvina zato jer je 1861 došlo do jakog vjetra koji je srušio fasadu pa su se građani zajedno sa gradonačelnikom odlučili pomalo izmisliti novo ruho duoma.
Toni i Matko su odmah skužili da je mozaik novovjek, a šta ti je struka.
Pošto nema besplatnog kulturnog ručka na jugu, platili smo upad u cijeli kompleks. I odmah poznati sadržaj, pretpostavljam da se na našem zovu strigilirani sarkofazi radi ovih dekoracija na slovo "S".
Chiostro del Paradiso ali moram prinati da mi je lijepši bio onaj sv Franje u Dubrovniku.
Na zidovima bi se reklo da vise nekakve đinđe...
a kad ono izvorni mozaici i inkrostacije.
Rimski sarkofag sa prikazom vjenčanja između Peleja i Teti, starci Ahilovi.
Freske.. molim primjetiti da su lica namjerno skinuta ali mislim da je odnešeno na zatvoreno jer nije bila razrađena metologija (a ja se već ponadao na ikonoklastiju, naivac).
Ova je ispala mutno ali mi se strašno svidjela kosa
Papamobil. Kineska portantina iz 18 stoljeća, služila je nadbiskupima kad su išli u vizitu svoje dioceze. Nažalost ispala je mutno.
Rimski stupovi koji su bili viška.
Toni je već dvaput spomenuo pa pretpostavlja da insistira da kažem...
... hrvatski pleter u Amalfiu. Isti takav predložak postoji u mali milion mozaika tako da eto nije baš izvorno hrvatsko pa da zaslužuje onu kockicu.
Nažalost loše mi je ispala fotka gdje svi dučani jedan do drugog prodavaju sve što se može zamisliti a da je napravljeno od limuna. Pita, bomboni, limencello, likeri, lutke, kramički i plišani suveniri koji imitiraju limun. Rapsodija...
Eh da, po cijeloj obali i unutrašnjosti gdjegod teren to dopušta se nalaze terase sa stablima limuna na koje su mještani jako ponosni. Ko neke nabildane primorske terase umjesto vinograda tu su limungradi(?)
Enzo nam je toliko nahvalio autentičnost i lijepotu Ravella (koji je 5 km u unutrašnjosti od Amalfia) da smo ostali pomalo razočarani. Očito Enzo ima drugačiji pojam od "srednjevjekovog grada" kakvog ga mi zamišljamo ali smo ipak napravili koju fotku u kripti crkve čiji se ulazak (vidi iznenađenja) naplaćuje.
Ovo je brdo prekriveno nasadama limuna.
I tako smo se vozili kroz unutrašnjost poluotoka koji nema veze sa mediteranskom klimom i sa druge bande sa bezbrojnih serpentina se lagano spuštali prema dolini kojom dominira Vezuv.
Kad jednog dana ovo rokne Pompei će biti samo dio turističke ponude.
To be continued...
ps. eh da skoro sam zaboravio. Prije Amalfia su nas zaustavili neka dva karabinjera jedan suh i visok a drugi elegantno popunjen pa su mi parili ko Stanlio & Olio. Kada su vidjeli riječke registracije odmah su nas zaustavili i krenuli raspitivati dal imamo sa nama drogu, arheološke predmete i onda kad su vidjeli da je Toni iz Istre onda su krenule dosjetke o fojbama. U tom trenutku sam imao dojam ko da sam negdje između Zameta i Srdoća gdje čame isto tako neki Mićo i Tićo spremni da onako neinformirano progovore o povijesti preko rekla-kazala činjenica.
Poanta je da glupani nisu određeni državljanstvom :)