Gradina, Gumance, pod Trstenikom
Ne znam za vas ali meni nakon prvo grudanja snijeg pomalo i dopizdi tako da sam odlučio ostati u toplini doma svoga i pisati dalje radnju (155 str i još se ne želi fermati) nakon što vas povedem na jedan izlet koji sam si zadao kako bi upoznao ljude i mjesta.
Pošto neke fotke neću stavljat u diplomski ali su neposredno dio njene priče kako nastaje onda si za neke daleke godine puštam pomogalo da zapamtim neke stvari koje ću garant zaboraviti a i da bi vas odveo na frišku ariju.
Pošto je dokazano da je ova gradina a zapravo kaštel još možebitno osmatračnica u sastavu limesa kojeg proučavam koja je iznjedrila prije sterilnog sloja jednu Maksencijevu kovanicu koji je vladao kao uzurpator u Italiji i Africi između 307/312 prije nego ga je jedan drugi uzurpator, Kostantin Veliki, porazio kod Pons Milviusa ("in hoc signo vinces" štorija za kuneliće, znaju ju svi).
Stavit ću par tehničkih šema ako se kome da produbiti priču ovog kaštela.
Imao sam tu čast da mi je bivši načelnik općine Klana i predsjednik Društva za povijesnicu Klana pokaže i ispriča o kaštelu.
Kao ono što misli tako i meni se pari da takva pitoreskna mjesta ne mogu počivati samo na drvnoj industriji već poticati i turizam jer Klana je gorsko mjesto udaljeno samo 15/20 minuta od mora.
Limes i kaštel bi mogli biti uklopljeni u jedan plan večih dimenzija u koordinaciji sa drugim općinama po kojima rimski obrambeni zid ima svoj tok.
Štoviše to je prilika za međunarodnju suradnju kako ja to vidim sa Slovenijom i manjim djelom Austrijom i Italijom.
Vanjsa kula koja je čuvala pristup u ulaz namjenjen za sakupljanje stanovništva.
Kaže mi gospon Šnajdar da od svih okolnih mjesta jedino taj kaštel nije pao pred upadom turskih martologa koji su ovdje imali prolaz do Slovenije i Italije u svojim pljačkaškim pohodima.
Geostrateška pozicija je jasna jer nadgleda cijelu okolinu Klane.
Nije veliko ali je sugestivno.
Pošto sam tu posjetu obavio relativno brzo i imao u onom kraju još oko 3 sata sunca onda sam odlučio pitati Zoreta ako bi me odveo sve do tih nepristupačnih mjesta o kojima čitam u knjigama ali nemam mentalnu mapu ni pribižni dojam kako sve to izgleda.
I tako sam skupio cjenjenog vodića i vratio se prema cesti za Studenu gdje je jedan odličan vidikovac sa kojeg se može vidjeti sve do Grobništine i na Grobničke alpe.
Inače ovo desno je Kopica koja djeli Kastavštinu od Grobništine, zračnom linijom jako blizu ali do koje spajaju zavojite ceste radi konfiguracije terena.
Grobnik u daljini.
Mislim da je ovo Snježnik, nisam baš uspio pozapamtiti sve što mi je Zore objašnjavao pošto je bio pun anagdota.
Obruč (1377 m) je prepoznatljiv po tome što ima tu neku zvijezdu na jednoj strani vrha.
A onda opet preko Klane i pilane idemo po staroj talijanskoj cesti koje su dali izgraditi tijekom dva rata i moram reći da je cesta sasvim solidna opera zatakav prostor i takve uvjete. Cesta vodi sve do Ilirske Bistrice i posvuda su vidljive fortifikacije i bunkeri koji su nekoć imali tu neku svoju važnost a sada je sve to napušteno.
Prostrana dolina se zove Gumance.
A iza onog brda brdovita Slovenija.
U dolini.
Svugdje prisutne vojne građevine sa propalim krovovima koje unajboljem slučaju služe za skladištenje sjena.
Kava ili mjesto otkuda se tovario pijesak za Klanu. Ostale su dojmljive praznine u zemlji.
Napuštena vojarna propada ali se neke prostorije koriste za sjeno.
Gradnja je solidna i zaista ima lijepe detalje. Ja bi to stavio pod zaštitu kao kulturno dobro.
Potpisi raznih prolaznika na onome što je ostalo od žubke na zidovima.
Strop kao da se prirprema da nam se sruši na glave ali Zore kaže da ovo ovako stoji već 50 godina i ne miče se. Ajd dobro.
Vanjski perimetralni zid sa stražarnicama i puškarnicama.
Ovu bi najradije poslao na neki natječaj koliko mi se sviđa.
A onda malo van "na zrak" da vidimo koliko je uistinu velik taj kompleks.
Klanjam se ovim gojzericama koje sam kupio. Tople...
Preko puta tih brda koji stoje na sjevernom rubu Gumanca je odmah granica sa Slovenijom i nema žive duše. Baš se pitam dal ima ovdje šverca. Sve je osunčano a oblačak zasjenio onu planinu.
Bunker nas promatra.
Zore u dolini u koju je kao mlad dolazio sa društvom kositi i okretati cugu i mesinu.
A onda na cesti za Platak sa gornje strane ulazimo u dolinu podno Trstenika.
Nema više sunca a tišinu lome samo zvuk naših koraka u snijegu. Baš za meditaciju.
Dobro zamaskirana čeka.
Unutra je sve porušeno nakon što je krovište jedne zime propalo. Zoran da je bio prije nego se to desilo i sjeća se uogdne prostorije sa ogromnim štednjakom i kako su namjernici ovdje mogli naći sklonište.
Cjelu konstrukciju od totalnog raspadanja spašava čelična greda u sredini ali zima i dolazak toplijih dana svake godine čini da kamen puca.
Na povratku natrag prema Klani nailazimo na protutenkovski zid i stražarnice iza njega.
I na kraju zalazak sunca i kontrast koji nastaje od njegove prisutnosti odnosno nestanka.