Težina bloga
Vrijeme je da se mi blogeri osvrnemo na još jedan napad institucija na jednog od nas. Bloger Mislav Šutalo (Papar) je napisao na stranici pollitika.com svoje mišljenje a događaj crpim iz Novog Lista:
Šutalo, koji se sam deklarira kao razočarani Josipovićev glasač, u svom blogu nazvanom »Ivo Josipović, Varšavska, HUP, Mudrinić, spletkaroši i prevaranti!«, objavljenom još prošle godine u srpnju, prozvao je Josipovića da je izdao svoja obećanja kada je šefa HT-a Ivicu Mudrinića stavio u svoje ekonomsko vijeće.
Predsjednik Republike Hrvatske kojem je moto za izbore bio PravDA je reagirao dopisujući se sa Šutalom i kao kakav komentator koji ne podnosi raspravu (čitaj trol) skočio sam sebi u usta:
– Vjerojatno Vas neću tužiti (iako sam o tome ozbiljno razmišljao), jer naprosto ne želim gubiti vrijeme na nemoralne i glupe optužbe koje okolo pišete - otpisao je Josipović, u gluho doba noći, Šutalu.
Očita je kontradikcija u kojoj se predsjednik nema vremena obazirati na "nemoralne i glupe optuže" (ali je "ozbiljno razmišljao") i baš zato se javlja u gluho doba noći kada oni koji imaju važnije brige poput vođenja države zapravo spavaju teškim snom (samo teoretski za Hrvatsku).
Sljedeća zabrinjavajuća činjenica su stope kojom je predsjednik svih hrvata krenuo a to su tragovi jednog Andrije Hebranga ili Vladimira Štengla koji na prvu naznaku neslaganja sa slikom koji su si stvorili o sebi samima optužuju novinare za nanošenje duševne boli.
Uz samo po sebi komičnu i metafizičku činjenicu da takvi ljudi kojima mi uplaćujemo svakog božjeg mjeseca plaću treba svrstati u greatest shits jer bi se reklo da na osnovi njihovog javnog i bezoraznog djelovanja oni zapravo nemaju dušu. U tom slučaju predstavlja se činjenica kako netko tko nema obraza ni duše može drugoga tužiti za klevetu ili povredu duše.
Isplativ je to sport u svakom slućaju, Damir Fintić će ionako prebogate tašne puniti sa svojom mizernom plaćom nekoliko sljedećih godina. I dok se Štengl i "ja ne pričam laži nego neistinu" Hebrang bogate na naš račun, pozitivnih stvari koje su učinila ta gospoda za mladu nam republiku baš se ne možemo prisjetiti a kamo li pohvaliti.
I sad nakon njih dvoje evo nam Ivu Josipovića koji vjerovatno ima zaštitu 24 sata na dan i pod milim blogom mu se ništa nažao ne može desiti, e baš on se našao ugrožen jednim blogerom pa je ovaj potonji završio na ispitivanju u policiji jer službene osobe nemaju pametnijeg posla od ispitivanja neistomišljenika političkih nam aktera.
Jedino pozitivno u cijeloj priči jest da se političari osvrću na blog i samim napadom na njega čine ga ozbijlnijim sugovornikom i mediatorom između njih i čitatelja pošto je bloger zasada još uvijek neovisan mada osjetljiv na vjetrometini kao pojedinac na ucjene i prijetnje tih istih institucija koje kunu do neba da će mu uvjete za život učiniti boljim. A one se svakim danom u ovoj Hrvatskoj srozavaju.
Gospodo Josipovići, Štengli i Hebranzi, tko će nama, narodu platiti za duševne patnje i klevetu (stoka sitnog zuba) koju trpimo već 20 godina za redom? Hoćemo li vam sjesti na plaću pošto je uvreda za zdrav razum gledati najniže pobude na vrhovima vlasti? Hoćemo li dobiti ispriku u novinama na svaku laž koju ste izrekli? Na svako obećanje koje niste održali? Hoćete li vratiti društvenu imovinu koju ste opljačkali? Vas zakon štiti, a nas obične smrtnike koji nemamo za odvjetnika?
Gospodine Ivo, i ja sam vaš razočarani glasač. Iako mi se svidjela isprika koju ste ponudili u Ahmićima ali smatram da vam je od zadnjeg dobrog poteza prošlo previše vremena a predsjedavate već godinu dana. Umjesto da vi budite opozicija, pošto Milanović i Pratija u saboru to nisu u stanju biti, vi se bakčete sa blogerima koji ne simpatiziraju vaš odabir savjetnika i to iz opravdanih razloga. Ne simpatiziram ga ni ja jer je moj otac radio u HT-u i sam znam koliko je ljudi Mudrinić poslao na ulicu radi računice poslovanja jedne bivše državne firme a sada strane zlatne koke.
Gadi mi se sama pomisao da nam jedan Mudrinić preko malih ekrana govori o tome da nam je gospodarstvo preslabo pošto je on jedan od onih koji je profitirao na njegovom posrnuću.
Gospodine Predsjedniče, ne činite nas budalama jer niti mi ne možemo podnjeti više nego što nam leđa to dopuštaju. Već sam magistralnu grešku učinio što sam svoj glas dao vama, ali mislim da mi se oprašta jer ste ionako bili samo manje zlo. Utješno za vas, zar ne?
A PravDa?