Napoli II
Nakon Kraljevske palače, gdje smo saznali da službeni serviser želi 350 eura za promjeniti nekakav klin i radi nekakve kompjuterske kalibracije nastavili smo naše razgledavanje u zabrinutom tonu jer će nam taj dodatni trošak utjecati na daljni tok putovanja, nastavili smo prema dvorcu Castel dell'Ovo.
Osim što je svakog dana padala kiša na tom punktu je stravično puhalo a valovi su se razbijali o hridi i zidine dvorca.
Nekako je puhalo najviše uzduž rubove. Castel dell' Ovo je dobio ime jer se vjerovalo da je Virgilije (koji je u srednjem vijeku imao famu kakvog maga) u podrumima dvorca sakrio jedno jaje koje bi trebalo štititi dvorac i grad.
Na mjestu današnjeg dvorca u I st pr.Kr. si je dao sagraditi famozni general Lukul jednu luksuznu vilu gdje je provodio svoje dane nakon zaslužene karijere. Lukul vam je io hedonist ko Alex samo s nešto više keša, osim toga poznat je po tome što je na zapadu donio trešnje i marelice sa istoka.
U Napoliu postoje 4 uspinjače (funicolare) koje vode na brdo zvano Vomero.
Pogled uspred tvrđave San't Elmo i Samostana Sv Martina (nismo bili unutra jer se i tu ulaz plaća) na stari grad tojest tamo gdje je bio grčki Neapolis.
Ulicu koja djeli Napoli i koji bi po nekom mom sjećanju trebabo biti decumanus maximus (istok-zapad) i kojeg zovu popularno "spacca Napoli". Oni neboderi u daljini su poslovni dio grada.
Navečer je opet pala kiša pa smo se dovukli do centra kako bi pitali lokalne automehaničare koliko bi oni naplatili promjenu toga klipa i svi su oni samopouzdano govorili da će biti jeftini i da neće prolaziti 40 eura. Jedan od njih je pitao ako smo glazbenici pa smo mu rekli struku na što je rekao da je to sve isto i da imamo malo novca ali glave pune ideja.
Baš je to lijepo pogodio.
Nacionalni arheološki muzej u Napoliu je pun, ma krcat svime i svačime, pogotovo stvarima iz Pompeja i Hercolaneuma koje moraju biti na sigurnom.
Dobri stari Vespazijan, opisan je kao osoba koja se nije libila posla, bio je taman od sunca i zaspao bi tijekom carskih fešta jer su mu bile dosadne. Skroman i jednostavan, kada mu je sin Tit prigovorio da je nisko naplaćivati porez od pišaline u radionicama tekstila (za fiksirati purpurnu boju od nekakvog mekušca urin je bio broj jedan), Vespazija je lakonski odgovorio da novac ne smrdi. Eh da.. bio je škrt jer je htio poboljšati financijsku situaciju nakon Nerona i godine 4 cara od kojih je on izašao kao pobijednik.
E sad, ako se dobro sjećam ovo je Agripina starija (kćerka Marka Vipsanija Agripe i Giulie), augustova unuka. No, ne držite me za riječ..
Antička kopija Galata iz Pergamona (onaj poznati oltar se nalazi u Berlinu, Museumsisle, mjesto koje odavno želim vidjeti)
Ovi ključevi izgledaju ko oni starinski od naših nona i nonića.
Brončane uljanice.
Staklena urna..
Maketa Pompeja..
Kompasi...
Pegaz u dekoraciji.
Dijoniz a ovo brdo je možda Vezuv (prije eksplozije). Zmije su tu radi simbolike i bile su pozitivna bića (prije kršćanstva), bit će da je ikonografija u nas ostala samo u apotekama što se tiče zmija.
Nešto mi se čini da se ovom praščiću ne piše dobro.
Athena Promachos, božanstva su imala razne epitete kao što i dan danas na primjer Majka Božja u nekim krajevima je "Snježna" kao u Gorskom Kotaru. Ništa novo pod suncem.
Ne vem gdo je fant ali sa tehničke strane ovo je pravo umjetničko djelo.
Prostora za dečke u utrci.
Šteta što je mutna a tako je elegantna.
Ovog bi i Obelix pustio na životu, bar da se malo udeblja.
Koliko umijeća u ovom sarkofagu.
A sljedeći put o pokušaju pljačke moga novčanika.