Na špici
Tko je mislio da će u ovom postu biti riječ o nekakvoj zagrebačkoj ili riječkoj špici u kojoj je važno biti viđen grdno se prevario jer u neku ruku na ovoj špici je najbitnije ne biti viđen i ostavljen na miru.
Nakon posla skok pod tuš, prigricnuti nešto brzo i onda odmah vanka uživati do posljednje zrake sunca i zadnje limenke bire.
Pogled sa mog balkona. Ono što mi je drago jest da se non stop čuje cika i graja djece a ljuljačka je više manje uvijek u pokretu. Kaže jedan poznanik da bi trebalo iskoristiti kinetičku energiju u vrtićima pošto su djeca neumorna.
A kvart se zove Trnje po selu odmah ispod.
Slovenci nevjerovatno brižno brinu za svoju okolicu i vrt. Pogledajte prelaz na Bregani i kako izgleda naša i njihova strana i sve će vam biti jasno. Ja ipak ne bi poslje posla u vrt.
Pod mojim portunom pasu ovce.
Preko savskog mosta pa onda dolje na početku krčkog pa prema punti.
Treba pitati moraliste ako je dopušteno stavljati sex na blogu...
Na špici gdje gledamo kako se Krka sljeva u Savu i na savski most koji spaja Brežice sa autoputem Zg-Lj.
Winston je spojen na struju.
I moja rodbina u Rimu ima jednog takvog električnog Jacka Russela. Zanimljiva pasmina.
Nije prošlo ni dva puna dana u Brežicama a već sam naišao na društvo :)