neverinov blogneverinov blog

San o jednom ljetu (1)





...pa da ne parafraziram doslovce san jedne ivanjske noći...

Vratio sam se u Rijeku nakon lumperaja skoro od Triglava pa do Vardara. Već sada se pitam dali se sve to dogodilo ili sam sanjao (sogno o son desto?). Kako do kraja godišnjeg imam još dva tjedna nastojat ću pretočiti putopise prije nego nastupi jesen sa svojim čudesima.

Photobucket

Koma nakon 10 sati vožnje od Zagreba do Splita. Jedva čekam izgradnju te najavljene nizinske pruge.

Prve riječi koju ćete čuti ako dođete u Split trajektom/vlakom,avionom su
"accomodation?" i "need room". Sve bi to zasjekao sa jednim "ne hvala" ali balkanske cimer fraj babe su nezaustavljive poput goluba koji navaljuju na komad kruha. O tome ću još pisat.


Photobucket

Prvo što sam učinio u 7 ujutro je bilo otrčati do Peristila pošto sam fanatik kasne antike. Pitam se da li građani i turisti prepoznaju sve te sitne znakove u arhitekturi i ikonografiji koji su nam ostavili graditelji Palače. Zatekao sam samo jednu snenu mačku koja bi rekla da je imala dar govora: "vrag odnija ovog turistu ča se diga tako rano". Potpuno ju shvaćam jer je moj tiha patnja da zateknem Pantheon bar jednom sam i u tišini kako bi ga doživio kako treba.

Photobucket

U Sv. Dujma čujem neko komešanje, svećenik maltertira jednog turistu iz Toskane na što osjećam poriv da popu dam do znanja da mu kuću božju financira i čuva vlada RH sa sredstvima poreznih obveznika na što je ušutio i zalupio vratima.

Ja se ispričao turistu sa "non siamo tutti stronzi come sto' prete del cazzo".

Photobucket

Nevjerovatno mi je koliko je življenje stanovnika promjenilo i u istom vremenu sačuvalo izgled Palače. Da je ostala zapuštena priča bi bila mnogo drugačija za arheologiju. Napad na Salonu od strane Avara (i njihovih potrčkala Slavena) je spasilo Palaču. Svako zlo za neko dobro.

Još se sjećam demagogije svećenika za feštu sv. Dujma prošle godine kada je na zvučnicima hvalio milost božju što je mauzolej krvnika Dioklecijana postala stolna crkva stičenika grada kojeg je car dao smaknuti.

Međutim slažem se sa ironijom izrečenog.

Photobucket

Materijal iz same palače iskorišten za izgraditi neke druge stvari u samoj palači. How cool is that? Ili je samo meni...


Photobucket

Petra Hektorovića svrbe propele i jedva čeka da isplovi u zadani čas.


Photobucket


Photobucket

Nakon dve ure i pol evo nas u Visu. Šetnja do hotela Issa gdje tražim smještaj pošto sam se prijavio na predavanja za Zelenu Akademiju. Poluotočić Prirovo na kojem samostan sjeda na rimsko kazalište i cisterne. Još jedno iskorištavanje onoga što je bilo prije.

Vidio na brzaka Gustirnu, muža i Gligorija Josifovića Raspučina (jesam dobro napisao Gustirno?) kako čekaju na ukrcaj na trajekt.

Photobucket

Prva šetnja po mjestu nakon ostavljanja borši u sobu. Lijepe su mi škure.

Photobucket


Photobucket

Ala Defton.

Photobucket

Arheologija i Visu me rastužila. Helenistička nekropola ostavljena na milost i nemilost zaborava. Jedna tabla nije dovoljna. I košnja bi dobro došla. Bilo bi lijepo da se istražilo što je ispod prije nego su igradili terene za tenis. Nažalost ovakva praksa nije ništa novo u hr arheologiji.

Kada vidim ovakve stvari dođe mi da zadavim glavne neodgovorne.

Photobucket

Ja i prijatelj restaurator složili se da je bolje onda te vrijedne spomenike ostaviti pod zemljom kada ne postoji v od vizije što sa njima nakon iskopavanja. Prezentacija nula bodova.

Vis ima arheologa ali dodjeljena su mu mizerna sredstva tako da sve ovisi o osobnom entuzijazmu. Po meni bi trebalo skupljati novce kod onih koji su se odselili sa Visa po merikama i australijama i umjesto da se skuplja za izgradnju nekakvih kapela ili crkva neka se pare iskoriste za istraživanje i prezentacije da se otrgne otok od žiota samo po sezoni.

Photobucket

Po stilu i kompoziciji sam odmah pomislio na Ivana Rendića, bračanina.

Nažalost mozaik u pozadini se raspada. Groblje je na odličnoj lokaciji, poluotočić Prirovo gdje se nalazi onaj samostan koji sjeda na antičkom kazalištu.

Photobucket

Kip žene je jako senzualan. Ne možeš a da ne pogledaš šta ima tamo di nema ređipeta :)


Photobucket


Photobucket

Polaznici na akademiji sa kojima sam se skompao. Pravnik, fizičar i ekonomist, još dodaš arheologa i stvoriš ekipu koja ima žuljeve na laktu od šanka. Ma sjajni ljudi. Ovdje smo u Komiži i idemo do Modre špilje i uvale Porat na Biševu.


Photobucket


Photobucket

Sveta Marija Gusarica. Komižu napali gusari ali narod je sretan jer je iz mora doplovila ikona madone (tako su mi rekli).

Photobucket

Falkuša, tradicionalna brodica nas sljedi.


Photobucket




Nakon što se sa brodicom stigne u Mezoporat (bar tako mislim) čekamo na kajić koji je jedini dovoljno nizak kako bi ušli u Modru špilju. Geološke naslage otoka su zaista zanimljive.



Treba se spustiti glavu što me podsjetilo na onaj vlakić u Postojnskoj jami.

Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket

Vodić nam je objasnio da za ronjenje u špilji treba imati 4 godine iskustva iza sebe. Meni se svidjelo što se vodići odguravaju sa mezomarinerom od stijenki špilje.



Photobucket


Photobucket



Photobucket

Baš se dobro vide slojevi. Geolozi pomozite.


Photobucket

Uvala Porat. Kako je Marko: ja ovdje nemam osjećaj da sam u Hrvatskoj.


Photobucket

Malo bicepsa i tricepsa na lageru.

Photobucket

U uvali ima jedno četiri dobra restorana gdje se da dobro pojest iako ne za male pare naravno. Nemojte naručiti u bivšoj solionici blitvu sa krumpirom jer ćete ko Darko dobiti blitvu sa samo jednim krumpirom.

Photobucket

Na povratku. Već me uhvatio strah da ja ovdje čelavim. fiuuuu...

Photobucket

Photobucket

Rentati auto dođe oko 360 kuna od 10 h do 18 i treba nadoplatiti razliku u potrošenom benzinu inače se plaća penal od 50 kuna. Podsjeća na nepremtovanje vhs kazeta.

Photobucket

Komiža smještena u tijesnacu između brda. U pozadini Biševo i Svetac (Sveti Andrija).

Photobucket

Komuna, mletački kaštel.



Photobucket

Po mjestu se mogu susresti ovakvi simpatični detalji.


Photobucket

O nekadašnjoj nesigurnosti svjedoči utvrđena crkva Svetoga Nikole i zaštitnika moreplovaca i same Komiže.


Photobucket

I onda šaka u oko. Na cesti za Podšpilje na samim terasama po kojima se sadila loza i iznad izvora pitke vode (tako mi rekli) evo ti ga divlji deponiji. Općina nema para da se to sanira.

Photobucket

Neću se žaliti na neljubaznost nekoliko višana kojima je valjda bila puna kapa turista koji nahrupe u ogromnom broju u 3 mjeseca ali ovo je katastrofa koja se ne more prešutiti.


Photobucket

Sa Huma koji ima cca 574 m visine ako se ne varam.

Postoji ogromno rivalstvo oko višana i komižana čak i u tome da se naznači da kada na jednom mjestu pada kiša drugima svane sunce. Po meni su i jedno i drugo mjesto ljupki na svoj način iako je Vis duži za prošetati dok je Komiža malo zgusnuta.

Photobucket

Na Humu se nalazi vojni radar koji se ne smije fotkat i preko puta crkva Sv. Duha.

Photobucket

Kažu da se u Amsterdamu dade nabaviti sorta vis ali na Visu se ta sorta ne da nabaviti :) Ttko shvata shvata tko ne shvata marš kroz vrata što bi rekao Đole ha!


Photobucket

U jednoj niši u crkvici mi zapela za oko prapovijesna keramika.

Photobucket

Debeli zidovi nas spašavaju od vanjske vrućine.

Photobucket

Odavde se vidi nekadašnji britanka avionska pista koja je sada posađena sa vinovom lozom. A malo ispod Podšpilje u lokaciji Ravno gdje je moj tata odslužio godinu i nešto u jna pa se osjećam i ja nekako povezano sa ovim prostorima.

Photobucket


Photobucket

Na usponu za Titovu špilju.

Photobucket

Nekome je na početku rata smetao riječ Jugoslavija.

Photobucket


Photobucket


Photobucket

Macaklinima očito ne smeta riječ Jugoslavija.

Photobucket

E sad da se jedan Zagorac neće slikati ovdje.

Photobucket

I onda nekakvi čudni stihovi čudnog hvalospijeva velikom vođi koje je napisao Vladimi Nazor.


Photobucket


Photobucket

Ovdje je Mirče od spomena na Jugu već dobio čir na želucu.

(nastavlja se)
Post info
12.09.2011. (22:04)
41 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

<< Arhiva >>