Kakva perspektiva?
Kada čovjek ne vidi dragu oobu na neko vrijeme onda se začudi svakoj promjeni jer su mu jasno uočljive za razliku od nekoga tko tu osobu viđa svaki dan i ne može primjetiti tihu vodu koja brijege dere. Tako se ja svako malo vraćam u najdražu mi zemlju, domovinu, koljevku moje duše i primjećujem drastične promjene. Samo što su to promjene na gore, od koje mi se plače jer sam osjetljiv na to ako je mojem bližnjem loše, ako moji prijatelji krpaju kraj sa krajem i ako mojoj obitelji prijeti životarenje. Još su moji i dobro: otac razočaran od ljudi koji su raskomadali državnu firmu i pod tajnim ugovorom prodali ju njemcu koji može biti socijalno osjetljiv u vlastitom domu pošto u inozemstvu ima koke koje mu nesu džabe zlatna jaja. Nemam ništa protiv stranaca, da se razumije, imam protiv domaćih veleizdajica kojima želim život koji namještaju svojim bolesnim potezima nama; majka radi u kbc na radiologiji i zrači se godinama da omogući meni i sestri što bolji život i školovanje, srce mi se slama kada vidim da joj zdravlje ide k vragu jer znam što će se dogoditi jednog dana za kojeg se nadam da neće tako blizu; nona živi od bijedne penzije, da nije sa nama kako bi netko tko hramlje i jedva hoda živio sa mizernih 1200 kuna nakon što je cijeli život radila kao kurirka u ptt-u? Kažem da nam je još dobro jer su moji otplatili kredite koje su imali ali su iz solidarnosti postali jamci prijateljima i rodbini pa se onda svakog mjeseca moraš nezdravo brinuti dali će ti ljudi imati novaca da otplate mjesečnu ratu. Kada dođe opomena o kašnjenju plaćanja diže nam se kosa jer čitamo po novinama što se dešava jamcima.
Dužnik prođe lišo a jamac najebe.
Imam više društva. Svako mi je bitno na svoj način. Prijatelji iz srednje škole koje poznajem pola svoga životnog vijeka su mi prevažni. I zato mi se duša raspada kada vidim da im dugovi rastu svakog mjeseca. A neki od njih su pokušali biti obrtnici i svojim radom pridonjeti sebi, državi i društvu ali nema kruha od toga. Država koja živi uglavnom od malih i srednjih obrtnika nemilosrdno ih gloda do kostiju. Prijatelj je zatvorio pizzeriju jer su potraživanja abnormalna u vremenima kada je luksuz postao naručiti pizzu. Drugi prijatelj, koji ima kola hitne pomoći se prijavio na državni natječaj doma zdravlja jedne određene županije da prevozi pacijente (pošto je Milinović u svojoj mudrosti shvatio da se ne isplati bolničkim proračunima prevoziti pacijente na vlastiti trošak, e budale pa otkada se zdravstvo ikad isplatilo ekonomski? Ono je iz potrebe da ne krepamo bez njege nešto neprofitabilno) i promjenio obrt u firmu pa sve to u d.o.o samo da bi se uskladio sa uvjetima natječajima. Što mu je nekakva tajnica u ministarstvu otvoreno rekla nakon što su ga prebacivali mjesecima ko lopticu amo i tamo? Rekla mu je da on ima sve potrebne papire da dobije taj posao ali da je odlučeno da on taj posao neće dobiti. Jer taj posao očito čeka da netko tko ima vezu sa vladajućima nabavi kola hitne pomoći i tako dobije posao. Moj prijatelj je digao pare i pare da bi mogao poplatiti svu tu birokraciju i sada neće dobiti posao. On je u dugovima i pije da zaboravi (a da ne govorimo o scenama koje gleda u zdravstvu gdje je pacijent samo jedna dosadna roba za koju se samo čeka da krepa i da ne sjeda na rashode).
Najbolji prijatelj radi u domaćem brodogradilištu na državnim jaslama. Nitko ne zna što će biti sa tim 3. Majem, stalno najavljuju nekakve modele privatizacije a ni sami ne znaju što bi htjeli. Zna se samo da masu ljudi sa svojim obiteljima ovisi od tih 3500-4500 kuna mjesečno. A država ne želi čekati na davanja i ne zanimaju ako kasni plaća. Kako da moj najbolji prijatelj osnuje obitelj sa tom crkavicom? Kad sam se vratio iz Makedonije dobrodošlicu nam je poželila INA (odnosno MOL) i podignuo nam opet cijenu benze. Gledam to svoje društvo, oni piju da bi zaboravili jer previše boli biti u ovoj nemilosrdnoj stvarnosti. Umjesto da popijemo iz veselja mi pijemo iz tuge jer je tada lako sprdati se sa sudbom.
Lako je tada biti ironičan prema samome sebi.
Osobe koje su mi postale drage za vrijeme faksa i posla na studentski ugovor ne žive ništa bolje. Ljudi obrazovani a moraju da se boje za svako sutra. Prijatelj se brine jer je doveo dijete u zemlji u kojoj vlada apatija i nesigurnost. Kaže da bi bio najsigurniji ako se presele negdje gdje će mu moći pružat bezbrižno djetinjstvo. Par drugih prijatelja krpaju kraj sa njegovih 4200 kn u prosvjeti i njenih nestalnih 2000 i nešto za kojih radi po deset sati na dan. Kako da ostanem ravnodušan na ljude koji bi htjeli na kraju radnog vremena prijuštiti si kakav izlazak ili ono što ti padne na pamet da malo uživaš? Kako ćeš napraviti djete u ovoj državi u kojoj se čovjek više ne cijeni već samo imovinsko stanje istoga?
Nabrajati nedaće moga društva i mojih prijatelja bi potrajalo predugo. Srce mi pati za svakog od njih a nemoć da pomognem svakome od njih me pumpa bijesom prema vladajućima i opoziciji. S toga se ne čudim kada ljudi zazivaju novog spasitelja u vidu Tita ili Franje iako se nadam da nam više nikad neće doći autokrat u povijesti.
Gledam na Kontu u Rijeci penziće koji bez srama (jer moraš odlučiti između stida i biti gladan) kopaju po kantama za smeće i to je postala normala. Tamo gdje radim i živim u Brežicama to još nisam vidio a ovdje je to uobičajena vizura. Tako je u i Zagrebu i u Splitu. Dečko od dvadeset i nešto godina skuplja prazne flaše i limenke po parku tijekom groznice subotnje večeri. Klinac malo mlađi od mene usred bijelog dana žica dali mu mogu prodati dopa ili bilo kakvu tabletu jer se osjeća u kurcu i treba mu nešto da ga digne. Novinski članci, ljudi ostaju bez posla, oni koji ga imaju su potplaćeni, oni koji kradu miljunske iznose ne snose odgovornost a Crkva gradi ogromna i skupa zdanja totalno austitstična na ono što se dešava sa vjernicima. Lijepo sam rekao jednom iskrenom vjerniku da bi možda bilo bolje da maske padnu i da se Crkva registrira kao politička stranka i uđe u utrku za parlamentarne izbore. Postali bi katolička džamahirija ali barem ne bi bilo onih iritantnih laži o oprostu i ljubavi koje sljede zahtjevi za što više novca.
Otvoreno zlo mi je prihvatljivije od licjemjerja. Barem i budalama postaje jasno na čemu smo pa je lakše boriti se protiv neprijatelja koji ne drži figu u džepu.
Vladajuća ekipa nema šanse da učini nešto pametno jer su korumpirani i time su dio problema. Jel možemo očekivati od Jace i ekipe da ode svojevoljno u zatvor nakon 20 godina vedrenja i oblačenja? Naravno da ne, na nama je da se izborimo da se nepravda potisne. Običan čovjek (i često glasač HDZ-a) nažalost identificira državu sa narodom što nije točno ali neke je stereotipe teško iskorijeniti pogotovo ako si izašao iz srednje škole i od tada prestao intelektualno rast. Ne kažem da su ljudi za faksom pametniji ali smatram da onaj koji razmišlja i uči ima više prespektive da nauči nego netko tko je izabrao ideologiju i dopušta da se njime vlada. Zato sam totalno za sudoku igre, za skandinavke, za šah, za čitanje knjiga jer uviježbavaju mozak htjeli mi ili ne htjeli za neke još važnije stvari. Um bez poticaja nema perspeketive da se izbori za bolje sutra. Ako ispadam nekakav intelektualni elitist onda mi može kao argument priskočiti surova hrvatska stvarnost, mislim da ne postoji primjedba koja može uništiti ovu konstrukciju a da je argumentirana i logična.
Sve što preostaje ekipi koja se ne slaže sa mnom jest da me optuži da sam antihrvat i komunist što je sadašnja već provjerena taktika Jadranke Kosor da nas uplaši jedne stranke koja se plaši riječi "partija" u vlastitiom imenu i zato ju nikad ni ne izvlači. Boje se biti proglašeni komunjarama. Ta trauma traje već 20 godina. Franjo Tuđman nakon što je prestao biti dobro plaćeni komunist je postao dobro plaćeni nacionalist i svaka je krađa s toga bila u redu. Nevjerovatno koliko su vanjske fasade nama važne: dovoljno je imati raspelo na zidu i smatrati se dobrim kršćaninom, dovoljno je biti ratni profiter (pardon poduzetnik) i izjaviti da hvala tebi ljudi imaju plaću (od 2500 kuna) da bi te se smatralo herojem i da možeš voziti Maybach i postati gradonačelnikom Splita, dovoljno je izjaviti da voliš Hrvatsku kako bi mogao nesmetano krasti miljune a onima koji se ne slažu sa tobom je isto tako dovoljno proglasiti antihrvatima i crvenima i eto ti ga na rješen problem.
Ovisimo o formi dok nam je sadržaj truo do komposta.
Volim i proučavam povijest jer vjerujem matematičkom preciznošću da prošli identični potezi mogu u sadašnjosti, ako se ponove, dovesti do istih rezultata. Zato je povijesničar (ako nije pod diktatom ideologije pa onda snima "Četverorede") kao mačka, kao da ima 9 života koje je već proživio kroz događaje koja su se desila onima prije njega. Ako se želi shvatiti kompleksnost mehanizama u jednom društvu najbolje je razmišljati na mikrorazini. Zamislimo da je Hrvatska jedan narkoman koji je dobio nekih 100.000 u nasljedstvo (osamostaljenje) i nije mu ni na kraj pameti da taj novac uloži u nekakvu zemlju, nekretninu koja daje sigurnost ili kakav obrt, a niti da te novce čuva u banci. Kao pravi narkić Lijepa Naša želi samo doći do instant užitka i zato rasipa. Ako se mene pita, smatram da je zlo i bolesno proračunato da je hrana iz inozemstva jeftinija (ne i kvalitetnija) od one koja mi raste pred kućom i koja bi trebala biti jeftinija barem radi kraćeg prijevoza.
Kada sam pitao Nikolu i Nauma dal oni imaju trgovačke centrove objasnili su mi da ih u cijeloj zemlji imaju dva. Bogte pa Rijeka ih sama ima dvadeset. Makedonci u svojim restoranima i domovima jedu stvari iz Makedonije. Todorić nam pod krinkom kockice sa hrvatskom kvalitetom uvaljuje smeće samo takvo. U Slavoniji promatram i čudim se zašto seljak gazi traktorom po vlastitom kupusu. Kažu mi da je dobio državne poticaje i da mu se ne isplati dati distributerima kupus jer oni preuzmu 90% sve ukupne vrijednosti tako da bi bio u gubitku.
Gazi se hrana a učili su me da pojedem sve što imam na tanjuru jer drugdje nemaju ni za kruh.
Moguće solucije kako urušiti što brže ovu državu zajedno sa preskupom birokracijom:
1. Aktivni prosvjedi (zar moram napisati mirni?) na ulici.
Vidjeli smo kako je to završilo. Nas 500 se mrzavamo po korzu a ljudi bez empatije sa vlastitiom djecom nam se iz udobnosti smiju iz kafića ne razmišljajući da se smiju vlastitoj propasti pošto smo svi povezani nevisljivim nitima ekonomije i tvoja nesreća zadire u moje mogučnosti da i meni bude bolje. Ako je istina da je jedino zdrav um moguč u zdravom tijelu onda to vrijedi i za zdravog pojedinca u zdravom društvu.
2. Pasivni otpor. Nakrcati se hranom, ne izlaziti na posao, ne plaćati porez državi i na taj način mirno, gandijevski, paralizirati ju i pustiti neka se sama sruši. Mi Hrvati volimo ne činiti ništa ali baš paradoksalno nekako baš to ne činjenje ničega nam ne ide iz ruke i zato idemo svaki dan na posao po svoju crkavicu ili isplatu koja se nikad neće desiti jer bar imamo posao. Neš ti utjehe. Primjer radnica iz Kamenskog je dovoljan.
3. Formirati paralelne mehanizme samopomoći među građanima pošto državna socijala je samo paljevinsko kupovanje vremena. Oni koji imaju dva kruha onako biblijski daju onima koji nemaju ništa. Na taj način se formiraju alternativni centri odluke a toga se država boji ko vrag tamjana. Iako je to smiješno jer je jedina suverenost koja država trenira ona na samim građanima/podanicima pošto je zemlja prodala ključne ekonomske grane koje garantiraju političku neovisnost.
4. Vratiti se ponovo zemlji i počet uzgajati domaće, trampiti se istovremeno sa drugima koji su isto odlučili. Odjebati plaćanje računa HEP-u, formirati komunu sa ljudima kojijma vjeruješ i uživati ista prava i obaveze sa njima. To isto država ne voli jer je to de facto mala država u državi. No mislim da je važnija egzistencija ljudi od Levijatana (ako niste čitali Thomasa Hobbesa učinite to). Jedina slaba točka jest da ovaj način vodi opet natrasg u agrarno društvo a kako smo mi ljudi takvi kakvi jesmo opet ćemo se vratiti okrupnjivanju zemlje i donošenje zaključka da počitičku moć mora imati samo onaj koji posjeduje zemlju. A ne bi volio da se ponovi feudalizam. Mada istini za volju i dalje smo kmetovi jer su nekadašnji feudovi današnji krediti u bankama.
5. Formirati neke druge stranke da se pobijegne od uvijek iste supe koju nam nusi HDZ-SDP koalicija. Pošteni ljudi se ne žele baviti politikom, ne žele se zaprljati njom ali mislim da nam druge nema. Od silnog kukanja i ne činjenja ničeg sami smo si najviše krivi što smo dopustili bitangama kojima ne bi povjerio ni da mi čuvaju biciklu a odlučuj od res publici.
Ja sam ušao zasada u jednu zelenu stranku u nadi da se nisam prevario sa idelizmom predsnednice i podpredsjednice i postao vječnikom koji kontrolira rad predsjedništva. Zasad mi se pari da su dobra ekipa, čim uočim nepravilnosti izlazim iz toga. Ali zasada sam uočio samo pozitivne strane. Radi se o stranci Zeleni Zajedno koja se oformila nakon raskola u najpoznatijoj zelenoj stranci u Hrvata "Zelena Lista" koju predsjednica Vlasta Thot tretira kao obiteljski biznis i koja je u Sisku koalirala sa ekipom iz HDZ-a, znači sa ultimativnim neprijateljem. Oni koji smatraju da je to izvan svake pameti su oformili tu stranku Zeleni Zajedno.
Ima nas malo ali nismo još govna :)
Lijepo sam objasnio svojim sučlanovima da ne mislim vrbovati okolo ljude kao kakav jehovinom svijedok na što nisu imali nikakvih primjedbi. Meni stvara nelagodu kada netko vrbuje mene za nešto. Tko želi znati više o tome ima mail i ciao miao. Volio bi da unutar stranke uzmu aktivnu ljudi kojima vjerujem kao moji prijatelji ili blogeri koje poznajem ali to je samo moja želja bez ikakvog nagovaranja jer najbolje stvari su spontane (moja bi nona rekla "una cosa per forza non la val una scorza" ko zna ovo prevesti dobije pijaču od mene).
6. Masovni ne izlazak na izbore kao znak nepovjerenja ljudi u trenutno stanje i očekivanje od postojeće sveukupne ekipe na odlazak sa scene i prepuštanje mlađim ljudima bavljenje općom stvari.
Oni koji misle da vlada može išta rješiti u gospodarstvu neka se trgne iz sna. Ta je skipa od jučer u takvim govima da će ostatak mandata provesti opravdavajući da nisu lopovi, da su to politička podmetanja i da su sigurno crveni iza toga. Ništa što nismo već vidjeli nekoliko puta. Kako je završilo prije? Završilo je loše, hoćemo li dopustiti da završi još gore? Znam da je neudogno ali je jedina istina ta da naše živote i budućnost sljedećih generacija treba ispraviti vlastitim rukama a fitilj već odavno gori.Najpametnije što su se sjetili jest da su učlanili Tomslava Karamarka u HDZ. Meni se od tog tipa diže kosa na glavi i nikako se ne bi čudio od tog tipa da izdaje naloge da ljudi nestanu u mraku.
I zato trgni se dragi narode i prestani biti materijal zagaženje od strane domaćih veleizdajica. Tim ljudima nakon što im se oduzme jedina vrijednost koju smatraju da imaju a mislim na imovinu treba kazniti za dugim životom u neimaštini jer su to naumili nama. Pognuti glavu i trpiti u tišini može donjeti samo do pogoršanja stvari.
Oni koji ne želi da nam se desi Orwellova "1984" neka si pročitaju roman i neka izaberu bilo što osim nastavka ove agonije.
Da nema prekrasne prirode, obitelji i prijatelja odavno ne bi mogao pronaći razloge za vraćanje u ovu nesretnu zemlju.
Ako ikoga zanima što se dešava sa zelenom scenom onda nek si pogleda malo izvještaje i zaključke sa predavanja na Zelenoj Akademiji u Visu na kojoj sam imao prilike prisustvovati. Kada se političari igraju zdravljem vlastitih građana u ime papirića (i to jeftinog jer je Kerum lijepo izgjavio da su političari jeftina roba) onda smatram da je reakcija građana ne samo legitimna nego se treba smatrati kao samoobranom. U Sisku rade takve svinjarije glede rafinerije da vam se život zgadi.
U Kostreni žele izgraditi koksaru nakon što su građani Bakra udisali to sranje godinama i dočekali njezino rušenje. Zašto su ju uopće rušili ako ju sad opet grade 2 kilometara zapadnije? Jasno mi je da MOL neće stavljati u opasnosti mađarske građane ali zašto naši političari to dopuštaju u ime kapitalizma sa svojima? I da ne spominjemo gradnuu Plomina 3 što će dodatno opteretiti ionako malu istarsko krvarnersku regiju koja se diči svojim prirodnim resursima.
Pitanje je zapravo retoričko.
Ako mi kojim slučajem Jaca prođe sa svojom svitom pod nos jedino što se mogu počet derat jest "izdaja". Dostojanstva još dovoljno imam a straha za svoj život nemam jer životarenje u budučnosti koju mi žele namjeniti kao podanikom koji treba takve bitange prehranjivati mi je neprihvatljiva.
I zato odgovorno optužujem vrh HDZ-a za veleizdaju vlastitoga naroda.
Zahtjevam ostavku i suđenje Jadranke Kosor i njene svite kao i Ivi Sanaderu.