Opet na terenu
Čovjek kuka i kad je ko bubreg u loju. Prije mi je bila puna kapa života od terena do terena dok mi sada kronično nedostaje takav život, daleko od ureda, ergonomskih stolica i neonskih lampi.
Teren na jadnoj Savi pored Krškog gdje će nastati nova HE. Sava na tom djelu je kanalizirana, šljunak je eksploatiran i kamioni sa njime idu u nepoznatom smjeru. Onda kod nas dođe jedan Zgazimir Č. i tvrdi da je HE Ombla odlična stvar za sve nas. Aha, moš mislit.
Iako sam na ovom terenu bio najmanje jer ga je vodio kolega a ja sam bio leteći koji je vodio okolne manje terene i furao kombi sa šljakerima i alatom. Taman je ovo gradilište palo prije nego sam otperjao na godišnji (ah Makedonijo, ove godine ništa od nas).
Znači kako to ide? Sljediš slojeve koje numeriraš i onda stavljaš u kronološki sljed. Stvara se relativna kronologija preko stratigrafije. Treba stalno natapati zemlju sa vodom i strugat motikama kako bi se vidjele nijanse između jednog i drugog sloja. Kada sunce zapeče onda vam sve izgleda isto i ne kapirate kope ni špade.
Kad ti teren nije pored ureda onda moraš imati kontejner gdje sklanjaš nalaze i papirologiju. Ljudi vole provaljivati unutra misleći da sakrivamo zlato.
Vreće pored su za fotaciju. Zemlja u vrećama se stavlja u bačve sa nekoliko filtera i onda se dobivaju mikroliti koje nema šanse da nađeš u karijoli punoj blata sa mistrijom. Jednostavno je premalo.
Cure ispod gazeba peru keramiku i vraćaju je u kašete sa signaturom (listićem koji kazuje iz kojeg je sloja i po mogućnosti iz kojeg sektora ako je teren velikih razmjera, sektori se prethodno pokolče u kvadrate).
Tako to izgleda kad je očišćeno.
Dobra stvar je što smo imali vatrogasna kola za natapiranje zemlje.
Smiješno ime mjesta zar ne?
Od ponedjeljka, nakon skoro godinu dana pauziranja, vraćam se raditi na ono što volim od prve godine faksa. Čeka me odgovoran posao i ne želim nikako razočarati prijatelja/voditelja. Lucidnosti od sada mi najviše trebaš
Očekujte fotke iz prirode.