Monkodonja
Osoba čije mišljenje cijenim mi se požalila kako je velika boljka što, i kada je lokalitet istražen i prezentiran, objašnjenja koja idu uz nj su dosadna, koriste se komplicirane riječi kako bi se dala nota kompleksnosti (a u biti pomaže samo nerazumjevanju) i na kraju ne zadovoljavaju svrsi radi koje su novci svih nas izdvojeni. Objašnjenja moraju biti koncizna, jasne i svakako sa što više slika jer ljudi vežu riječi uz slike što pomaže usvajanju gradiva.
Nažalost većina ljudi mi se žali da je povijest dosadna jer ih se uči napamet bubanje o slavnim ličnostima i datumima bez da se uhvati ona logična srž između uzroka i posljedice. Prapovijest ima tu sreću što je lišena poznatih ličnosti tako da možemo samo komentirati i zaključivati o procesima koji su se događali na određenom lokalitetu. A i ne moramo pamtiti ni godine, osim tehnološkog perioda (kamen, bronca, željezo).
Pošto je ovo blog prvenstveno o popularizaciji arheologije, potrudit ću se objasniti na svoj način koje je značenje gradine Monkodonja.
Gradina je riječ koja označuje prapovjesno naselje na uzvisini i okruženo bedemom (u blizini izvora, tokova, važnih cesta, kamenoloma i ostalih resursa) ili srednjevjekovni burg. U ovom slučaju zanimaju nas one prapovjesne koje su se krenule graditi za vrijeme brončanog doba. Zamislite samo trenutak u kojem se počinje koristiti bronca (spoj bakra i kositra) u trenutku u kojem su kositar i kamen slabiji. Odjednom su naselja na uzvisini (radi preglednosti okolice) i opasani suhozidnim bedemom (korištenje veziva od morta dolazi tek sa Rimljanima u I.st.Pr.Kr) što označava nagli porast opasnosti. Često su te iste zidine nastanjene i u Željezno doba sve do rimskog osvajanja kada Carstvo omogućuje skoro dva stoljeća mira, prosperiteta i trgovačkog uzleta. Tada gradine bivaju napuštene (jer više nije tako opasno) i novi centri su u nizinama, pogodnijima za trgovinu.
Tek kad se Rimsko Carstvo počinje urušavati i ne može više pružiti sigurnost vlastitim građanima, iste uzvisine iz prapovjesti bivaju ponovo naseljene (kao i špilje, što dovoljno govori o očaju i opasnosti tog vremena).
Toponim "gradina" sam otkriva pamćenje naroda o uporabi određenog lokaliteta u obrambenu svrhu. Isto tako su nam česti Gračišće i Gradac, neko ime koje nastavljeno sa -grad (kao Knezgrad) plus ostali kao osmatračnice "Stražica, Vela i Mala Straža, Turanj, Turnić, Tabor, Šance, Zidovlje", ... ecc. Sama slavenska riječ gradina označuje ograđen prostor, a Radoslav Katičić otkriva da je u praslavenskom svijetu gradina bila ograđen vrt. Sama riječ je sveprisutna u slavenskom svijetu: Novgorod u Rusiji bi bio u naši ništa doli Novi Grad (a takvih imao po Hrvatskoj ko pljeve).
Tlocrt bedema. Monkodonja je podijeljena u tri djela. Ono što konvencionalno zovemo akropolom, gornji grad i donji grad. Po podjeli možemo zaključiti da je ondašnje društvo bilo klasno podijeljeno (čije reperkusije i danas osjećamo unatoč ustavima koji garantiraju društvenu jednakost svakog građana). U biti prapovjest je odličan poligon za pronalaziti primjere klasnih društava, zato nije ni čudo što ih spominje Marx u svojim radovima. Ovdje predlažem upoznavanje sa Gordonom Childeom koji se bavio metodama objašnjenja i interpetacijskim konceptima. Pobijegoh u digresije.
U prostor gradine se ulazilo kroz zapadna i sjeverna vrata. Zapadna su doživjela mnoge preinake što pokazuje na sve veću potrebu da se upravo tamo najviše pogodi neprijatelja koji opsjeda. Vrata su osmišljena tako da može proći komotno samo jedna osoba što daje mogućnost braniteljima da odozgo uvijek u većini gađaju napadača. Isto tako, unutar zidina su otkrivene grobnice važnih ličnosti u zajednici što ukazuje na to te osobe na duhovnoj razini isto tako štite zidine.
Nemojmo zaboraviti da je patrijarh Kostantinopola tijekom opsade Bugara (7.st.), za vrijeme Heraklijana, izvadio sve najsvetije ikone i okačio ih na zidine kako bi dao snagu braniteljima.
Uostalom ne mora biti sve u povijesti i podacima. Možete komotno ići sa vama dragocjenom osobom iz prosto razloga što je na toj uzvisini od 81 m zapravo divan pogled. Poput ovog para koji se priprema za promatranje zalaska.
Grob u bedemu.
Sjeverni dio kompleksa zapadnih vrata.
Budu se ljudi pitali što znače ovi stupovi.
Pa bi rekao da je ovo najednostavniji način za objasniti. Nastambe su bile naslonjene na same zidine, logično koristeći jednu stranu. [preuzeto sa Cvergla blog]
Ulaz u akropolu.
Istinktivno misli bježe prema najpoznatijem gradinskom ulazu ikad. Lavlja vrata u Mikeni (Grčka). Ostaci keramike su dokazali trgovačku povezanost sa mikenskim svijetom (to je onaj svijet kojeg je opijevala Ilijada...).
Akropola je konvencionalni naziv za centralni dio gradine. U onome u kojem su živjele elite, aristokracija plus svećenstvo (koje dolazi iz njihovih redova). Te dvije ruke se miju i jedan drugoj pomažu u objašnjavanju vlastitog postojanja pred pukom koji ima da rinta za oboje. Nažalost naša država je i dalje taoc religije kao Monkodonja prije 4000 godina što je razlog zašto svrštavam našu zemlju u protograđanski sistem.
Stupići kod akropole ne moraju biti svi iz istog razdoblja već su dokaz da su na tom mjestu bile nadstrešnice.
Pogled na nekropolu Mušego.
Kultna jama u donjem gradu. Nemam saznanja ako su dolje poslali speleologa, s obzirom da je duboka oko 50 m. Niti znam ako su pronađeni nalazi i koji. Škocjanska jama u Sloveniji je korištena kako bi se predmeti bacali i time posvetili podzemnim božanstvima.
Opći dojam: u svemu je Monkodonja prekrasan lokalitet mada bi isto tako bilo dobro da netko zadužen za to prolazi trimerom. Da su table sa nadstrešnicom (protiv kiše i sunca) i qr kodom (kako bi si netko sa tabletom mogao predočiti 3D rekonstrukciju). Prilaz lokalitetu je isto malo škakljiv jer sa glavne ceste imate odmah smeđu signalizaciju i makadam pa često fulate prvi put i onda se morate okretati. Sve u svemu, jednom kad je gradina istražena trebalo bi ju uvrstiti u veći koncept kulturno-turističke ponude uz brojne štancije za koje satavljam ruku u vatru da su blizini. I naravno trebalo bi podučiti turističke vodiče na ovaj lokalitet, ako takvo što ne postoji.
Pošto kažu da je razumijevanja imena vlast nad prostorom, osobom ili objektom otkrit ću vam da Monkodonja dolazi od talijanskog "Monte delle mele cotogne" što znači u prevodu "Brdo dunja".
Za one koje zanimaju prapovjesne lokacije u okolici Rovinja može poslužiti ovaj link na Bekićev Sustav gradina.
Nadam se da niste zijevali!