Što s neplatišama?
Radim nekoliko poslova kao honorarac tako da mi više ništa ne znači izgubiti angažman negdje jer ionako imam premalo vremena, a previše stvari za dovršiti. A to je samo kod zarađivanja za novac. Da ne govorim koliko još ima projekata onih "sebi za gušt" koje financiram s ovim prvim. Kako sam odjednom postao svoj jer sam dobio stan zaredali su se računi (stanarinu srećom ne moram plaćati) koje imam platiti inače nastaje belaj. To smatram materijalnim, ali i moralnim pitanjem. Prije bi sebi uzeo iz usta nego ne platio nekome za robu ili uslugu.
E sad, ako sam ja svjestan da računi za ono što sam konzumirao moraju biti plaćeni kako to da postoje određene individue, tvrtke pa i država koja je najveći neplatiša? Ujedno je groteskno što država kao dužnik se usuđuje zahtijevati od tebe da podmiriš račune s parama koje nemaš i koje ti ona duguje.
Dokaz je to da da je država nemilosrdna ili jednostavno da njeni brojni uredi, agencije i ostali Leviatani nisu povezani pa kad pročitamo u novinama da su Ministarstvo mirovinskog osiguranja i Ministarstvo zdravstva uspjeli potpisati memorandum u kojem ne moramo dvaput unositi podatke jednom kad dobijemo ili promijenimo status kod njih, pomislimo da se dosegnula kakva nova civilizacijska tekovina, a kad ono dva ministarstva iste države napokon imaju povezane datoteke. I to su morali potpisati dva ministra.
Ima jedna firma koja je podizvođač HEP-a i koja mi duguje novce od svibnja. Posao sam odradio već u siječnju, a elaborat je napisan niti 15 dana kasnije. Nismo bili potpisali ništa jer su oni meni poslali narudžbenicu kao da sam pravna osoba, a nisam, i to sam im lijepo nacrtao - ja-sam-honorarac-dolazi-u-obzir-autorski-ugovor-ili-ugovor-odjelu.
Uslijedila je njihova zabezeknutost jer oni nisu nikad čuli za autorske ugovore (???). Nisam mogao vjerovati da mi to govori netko tko radi u financijama.
Već tijekom radova su mi bili sumnjivi do bola. Ostavili su radnike neka kopaju cijelo vrijeme bez nadzora inženjera građevine iz dotične firme.
I onda se desilo da na upit glavnog radnika
- šefe jel možemo zatrpati rov? Spustili smo kablove. Pitam da vidim ako ima još šta da ne bude nepotrebnog posla
- samo ti zartpavaj - reče glas koji nije bio nikad na tom terenu. Iz grijanog ureda, nekoliko dana prije Božića.
Dva dana kasnije:
- Nikola! Jel se sjećaš ovog rova kojeg ste zatrpali?
- Da šefe?
- E pa iskopajte ga ponovo jer smo zaboravili još nekoliko električnih kablova ubaciti
-Da šefe (a vidim da mijenja boje i da bi inženjeru rekao da je kreten).
Dva dana izgubljena su toj firmi ništa jer će se ona naplatiti na račun poreznih obveznika. I sad samo zamislite koliko fušeraja ima svud oko nas koje preplaćujemo bez ispaljenog metka.
Nakon završenog posla me nešto kopkalo pa sam svojoj kontakt osobi iz te firme morao reći da su radnici bili odlični, ali da im je firma u kaosu unatoč tome što se na web stranicama prikazuju kao da su nemam pojma koga uhvatili za mošnje.
- A znam -bio je odgovor nadležne inženjerke.
Kako nismo potpisali ništa pravovaljanog nije mi padalo na pamet slati elaborat jer sam već vidio kamo ovo vodi. Ako su toliko šlampavi u svojoj osnovnoj djelatnosti i komuniciranju vani, ali i međusobno već sam vidio kamo sve ovo vodi. Tek kad smo potpisali ugovor o djelu (aleluja!) mogao sam i poslati preporučeno elaborat. Nadležna konzervatorica može zahtijevati da joj za radove pošalju izvješće o nadzoru, ali nema mehanizme da plate nadzor tako da su nama arheolozima guzice na istoj vjetrometini kao svima. Uzgred rečeno još nije dobila izvješće koje sam im poslao ohohoh prije nekoliko mjeseci.
Čekao sam da prođe zakonski rok od 60 dana i bio fin pa nisam ni zvao. Čekao sam još 30 dana u kojima mi je titrao svaki živac kad bi pomislio na taj cirkus od firme. A onda sam počeo zvati. Neopisiva tlaka je bila objašnjavati svakome od zaposlenih u platnom uredu tko sam i što želim. Pa su mi govorili da imamu nepotpune podatke: oib, koji mirovinski stupac, adesu, mobitel, mail.. nema što nisam dao. Hoćete uzorak kose?
I onda uvjeravanja
- samo što nije
- evo taman sutra
- sve je spremno za uplatu, imamo vaše podatke i sada to čeka proceduru za uplatu za koju ne znam kad će biti , ali uskoro
- joj mi smo vam sutra na godišnjem, možete li biti toliko razumni da nas pričekate da se vratimo i onda Vam odmah isplatimo?
- aaaaaa Vi ste iz Rijeke. Baš lijepo. Da li se kod Vas jedu tartufi? To Vam je Buzet gospođo [već me hvata žgaravica].
Tijekom takvih odgovora sam se zamišljao kako im firmu posjećujem bacačem plamena, kako direktoru sa klještima čupam nokte i režem ruku pa mu dobacujem - probaj sad ne plaćati bez jedne ruke pizdo!, kako im upadam svima u stanove i kuće i po vlastitoj prosudbi uzimam njihovu imovinu u protuvrijednosti onoga što mi duguju, kako pucam po njima sa šmajserom i luđački se smijem kao u Inglorious bastards, kako im šaljem frendove od frendova kojima sam prodao dug za masnu proviziju - ali patnja na njihovim licima nema cijene.
Doživim momentalno orgazam čim si zamišljam kako nemoćno zapomagaju dok ih cipelarim sve od reda.
Neplatiše su istovjetne lopovima, a ova država baca u pržun očeve koji kradu pelene u neimaštini dok nam se Sanaderi smiju iz komfora svojih ćelija ili gule krumpire za nekoliko milijuna zamračenih kuna. Kako da očekujem zaštitu od iste?
Prijatelji su mi počeli govoriti da je pojednostavljena procedura ovrhe tako sam počeo gledati u tom smjeru. Ima li tko kakav pametni savjest? Zaista ne kanim biti blagajnica i šutiti jer bi me jednog dana isti mogli opet angažirati. Baš radi toga što se ne bunimo imamo tu situaciju i radi koje si poslodavac smije uzeti za pravo obezvređivanje radnika i njegovog posla.
Pošto mi se još ne ide ljutom travom na ljutu ranu iz koje će stvari postati nepovrative da li netko ima sličnih iskustva i da li ih je uspješno riješio? Zahvaljujem se na bilo kojem konstruktivnom savjetu.